Prophecy

~1~

"I upravo je to bio glavni preokret u Engleskoj povijesti jer je, nakon toga dana, kraljica Viktorija vladala više od 40 godina..." - profesorica Murray ponosno opisuje njen najdraži događaj u cijeloj Engleskoj povijesti. Izuzev naglaska, svima je očito njeno podrijetlo kao i činjenica da se na predmetu "Svjetska povijest" uglavnom radi povijest Engleske.  Ja, s druge strane, povijest nikada nisam voljela. Kada sam čula da nam je na drugoj godini ovaj predmet obavezan, mislila sam da se netko šali. Kao studentici komparativne književnosti i lingvistike, povijesni događaji koji nemaju veze s književnosti su mi potpuno nebitni. A da ne spominjem poganske običaje kao što je noć vještica ovaj vikend. Nisam se voljela maskirati ni kao mala, a kamoli kao studentica od dvadeset i jednu godinu. No Banff je mali, tradicionalni gradić u Alberti za kojeg ne postoje nikakve granice. 

"Hej Em,"- Jennifer me udari po ruci i prekine iz mojih dubokoumnih misli - "ideš s nama u Royal za vikend?" - šapatom mi se počne umiljavati ne odvajajući pogled od profesorice. 

"Ne hvala. Radije ću odraditi još jedu smjenu za dodatnu satnicu." - slegnem ramenima i umorno se zavalim u stolicu. Nevjerojatno je koliko ovaj predmet može biti dosadan.

"Daj, neće ti ništa biti od jedne večeri. Nisi s nama išla van još od početka godine. Uz to, noć vještica je." - podigne desnu obrvu i zatakne kosu iza uha.

"Ti znaš da ja ne vjerujem u te stvari." - pogledam na ručni sat i polako počnem spremati stvari. Ne želim ovdje ostati ni sekundu više nego što je potrebno

"A ti znaš da si nam najbolja prijateljica i ćeš ići s nama, htjela ti to ili ne." - zlobno se osmjehne i poprati moju radnju. 

"Razmislit ću još" - prebacim torbu preko ramena kad profesorica da znak da je predavanje završilo. Požurim prema izlazu iz dvorane dok sam još pri zdravoj pameti. Jennifer mi mahne s drugog izlaza i da znak da očekujem njen poziv. 

Jennifer mi je najbolja prijateljica još iz srednje škole. Odmah smo prvi dan kliknule kad smo zajedno ušetale u krivi razred. Od tada smo nerazdvojne. Ona je, doduše, uvijek bila ekstrovertna osoba koja je uživala biti okružena s ljudima, a ja sam više voljela ostati unutar svoje sigurne zone. Svojim vitkim tijelom i mekom kožom je uvijek mamila poglede i privlačila pažnju svima koji bi se našli oko nje. Voljela je zamahivati plavim pramenovima na svojoj smeđoj kosi i namigivati dečkima iz nogometnog tima koji su padali na njene zeleno-žute oči. Ali nikada nije bila loša osoba koja gazi sve koje su ispod nje. Odgojena je u vrlo uglednoj obitelji s majkom odvjetnicom i ocem poznatim kanadskim kirurgom. Kao kći jedinica, ima temelje za razmaženost, ali to nikada nije bila. Mislim da mi je upravo zbog toga prirasla srcu. 

Prolazeći hodnicima, načujem svakakve priče o duhovima i legendama. Ne mogu vjerovati da ljudi još uvijek o tome raspravljaju. Banff je inače poznat po tim pričama za strašiti malu djecu što mu je zapravo i tradicija koja se prenosi iz generaciju na generaciju, ali me to nikada nije pretjerano interesiralo kao ni moje roditelje.  Otac mi je voditelj računovodstva Wallmarta na području Alberte, a majka agentica za nekretnine. Rekla bih da smo poprilično kanadska obitelj. Uvijek sam bila okrenuta ostvarenju cilja kojeg sam si postavila na početku srednje škole; diplomirati književnost i postati ugledna lektorica u visokoj izdavačkoj kući u Torontu. Nemam vremena za takve priče i praznovjerja kojih je ovaj grad prepun. 

"Emily! Emily čekaj!" - muški glas me počne glasno dozivati. Okrenem se i ugledam dobro poznatu smeđu razbarušenu kosu kako se pokušava probiti kroz gužvu. Usne mi se odmah rašire u osmijeh. 

"Postoji li osoba u ovome gradu koja te nije upravo čula?" - počela sam se smijati dok mi se približava i popravlja crveno-crnu kariranu košulju. 

"Kao da oboje ne znamo da drugačije nikoga ne doživljavaš." - zajedno se nasmijemo - "Možeš li me odbaciti do knjižnice? Usput ti je tako da te neće ništa dodatno koštati."