Pisma meni

855 54 0
                                    


Mišići su mi zgrčeni. Čvrsto stišćem plahtu, dok mi zubi škrguću. Boli me. Cijelo tijelo obavija mi bol poput ljuske oraha što obavija plod. Samo što mene ova bol ne štiti-naprotiv. Uništava me. Budim se i na trenutak uopće ne otvaram oči. Glava mi je prazna. A onda se slike snova vraćaju. Smijeh, radost, vrisak. Osjećaj tjeskobe me obuzima i ja se ustanem.

Druga noć, isti san. Polako napipavam prekidač za svjetiljku. Nema šanse da spustim noge prije no što vidim je li mi soba prazna. Tko zna tko se može ušuljati dok ja spavam?

Svjetlost me ubode u oči istog trenutka kad je upalim i nekoliko suza kapne mi niz obraz.

Stopala mi polako i sneno pronalaze papuče uredno složene ispod kreveta. Začujem srce, prvo u prsima, onda u vratu, a potom mi se nenadano spusti na zapešće. Mješavina ružnog sna i noći davala je gorak okus. Kao da piješ čaj bez meda. Kao da pojedeš tek ubranu maslinu. Kao...Glasni klopot odvrati mi misli i uskočim natrag ukrevet.

Prestani!, prekorim samu sebe. Ne doliči jednoj ovakoj sedamnaestogodišnjoj djevojci da se boji.

I Four se boji.

Da, ali ima četiri straha.

Svejedno se boji.

U mislima se izbeljim samoj sebi. Kad bih barem kao Tris mogla sve strahove razbiti jednom mišlju. Još jedan klopot odjekne mi u ušima. Crnilo straha mi obavija oči i uši.

To su samo prirodni zvukovi koje ne čujemo preko dana zbog stalne buke. Sad je tišina i napokon dolaze do izražaja. Pusti ih.

Da, pusti ih. Kao da je to lako.

Napokon se natjeram i odem do kupaone. Nova prepreka, novi strah. Jer, po mome, kad pustiš vodu iz wc školjke izlaze duhovi. Gasim svjetlo, zatvaram vrata, trčim u svoju sobu. Živa sam.

Bacam se na krevet i misli mi se ponovno vraćaju na san. Druga noć, isti san. Osjećam ruku nemira kako mi stišće srce, jače i jače. Jedna rečenica pojavi mi se u glavi. Hrapav glas, blage skupljene ruke i zamućeno lice. Smirenost izvježbana kroz godine iskustva. Određena slatkoća u govoru, no u isti mah hladnoća me pogađa dok izgovara ove riječi:

Pala si i udarila glavom. Imaš trajnu amneziju.

Autor: nocnalutalica


SHORT STORY 2015Where stories live. Discover now