SHORT STORY 2015

Promises & memories

Bili su onaj tip ljudi

Koji bi po danu

Uporno davali nadu i

Obećanja voljenimaKoja bi poslije isparila

Kao kiša na ljetnjem danu

Jer bi ih oni prekršili

Pocijepali kao neko staro pismo

I koji bi onda onda,

Na kraju dana

Kada legnu u zasebne krevete

Pune tuge i patnje

SamosažaljenjaI kajanja

Bez imalo iskrenosti

Ili suosjećanja

Kada bi se pokrili onim pokrivačima

Koji su bili plitki

Kao i njihove duše

Koji su bili ranjivi

Kao i njihova srcaKoji su bili

Njihova jedina utjeha

U tom kratkom trenutku

Ispunjenim voljom za životom

Pomislili bi na druge

Pomislili bi na sve puteve

Kojima se njihov život

Mogao odvijati

Shvatili bi

Koliko su zapravo usamljeni

Te onda

Tako iznenada

Iz zvjezdanog neba

Dolepršala bi sjećanja

I uvukla se u njihovo tijelo

Kao pospanost u izmoreno dijete

I ta sjećanja

Ta bolna

Radosna

Iskrena

Davno zaboravljena

SjećanjaBi ih slomila

Pocijepala bi i zadnji pramen nade

U njihovim dlanovima

Zarobili bi i zadnji udah

U njihovim grudima

Skršili bi ih

Kao što su oni

Krišili obećanja.

Autor: on_way_to_neverland