Vještice su došle u grad

tornado

Slijedećeg dana...

Ja i cure lagatim koracima smo ušle u učionicu. Bile smo sve mokre. Vani je vrijeme užasno. Jaka kiša,gromovi,crno nebo. Uff! Nakon nekoliko minuta je cijeli razred ušao u učionicu. Zapravo skoro cijeli. Leonarda,Leona i Lucija. Nema im ni traga. Možda su zakasnile na bus.-pomislila sam

Nakon prvog sata ih još uvijek nema,a vani se je vrijeme pogoršala. Počela je oluja. Počeo je drugi sat. Leonarde,Leone i Lucije još uvijek nije bilo. Pogledala sam kroz prozor. U blizini sam vidjela kako se zrak skuplja na jedno mjesto. Pa to j.j.je tornado. Učiteljica Risković je vidjela da gledam kroz prozor. Prestala je pričati i zagledala se u mene,a zatim cijeli razred. Odjednom Riskovićka se nakašlja. Izgledala sam kao da sam se probudila iz transa. Glava mi se okrenula tako brzo kao treptaj oka.

Roskovićka me upitala:,,Što je tako zanimljivo vani?"
,,Pa,mi-i-i-i-slim da se vani stvara."
,,Što se vani stvara?"-upitala je Roskovićka,a cijeli razred me čudno gledao
,,Pa,stvara se .... Tornado!"-zamuckivala sam,a svi su se užasnuli. Svi su se digli s mjesta i došli do prozora uključujuči Roskovićku.

Svi su se zagledali u daljinu. Odjednom svi poredu su otvorili usta. Uspaničili su se. Jedna cura se tako uspaničila da se je popela na jednu od klupa i zavrištila da su je čuli do Amerike. Roskovićka je povikala:,,Dosta je Anabela! Svi zašutite i sjednite na svoja mjesta! -malo se je smirila,malo se je razred smirio i najvažnije Anabela se smirila. Pa je Roskovićka nastavila:,,I da je tornado tamo,nije opasan za nas."-rekla je nesigurno

Podignula sam ruku. Roskovićka me prozvala pa sam se ustala i upitala ju:,,Učiteljice Rosković ja znam da sve zanima gdje je točno taj tornado upravo pa mogu li otići u kemiski labaratorij da uzmem dalekozor. Znam ovo mjesto kao svoj džep pa ću vjerovatno točno izjaviti gdje vlada tornado."-samouvjereno sam rekla
Vidjela sam joj oči bila je uplašena,ali se je pravila da je snažna. Nakon nekoliko sekundi mahnula je glavom i rekla:,,Ajde,samo se brzo vrati."
Krenula sam hitrim korakom u kemiski labaratorij.

Za minutu sam se vratila s dalekozorom. Dotrčala do svog mjesta i pogledala kroz prozor. Svi su se skupili oko mene. Vidjela sam tornado iznad nekoliko kuća. Prepoznala sam taj kraj bila je to Ulica Veselja. Vjerujem da nije baš tako veselo sada. Ali nešto me zainereairalo. Tornado je bio samo iznad jedne kuće. Nije se uopće micao osim što se vrtila oko sebe. To je bila kuća...kuća Lucije,Leonarde i Leone. To sam svima rekla,a dečkima se ta vijest najmanje sviđala.

Ee ovo je moj novi nastavak. Nadam se da vam se sviđa! Ostavite vote i komentare
Hvala unaprijed!