Monsters

Drugi dio

Gorili smo. Doslovno. Da vam ispričam sve što se dogodilo par minuta prije vatre.

Plesali smo i zabavljali se cijelu večer do proglašenja kraljice. Bila sam tako uzbuđena i ostala u šoku kada je osoba za mikrofonom rekla moje ime. Počela sam drhtati od sreće.
Hodali smo prema pozornici, tolika sreća i uzbuđenost je bila u meni da dok sam Jacka držala za ruku mogla sam mu strgat kosti. Svi su nas gledali. Kročili smo na najvišu stepenicu do podija i stali smo. Stavila sam krunu, a zatim smo krenuli prema plesnom podiju. Uzbuđenje je sve više raslo dok u jednom trenutku nisam osjetila miris vatre.

Ja i Jack smo gorili. Vatreni jezici buktali su svuda oko nas, a i na nama. Zavjese u dvorani su bile pune plamena. Svi su vikali i trčali. Moja haljina je lagano gorjela prema mom struku. Nisam osjećala vatru, nisam osjećala ništa. Pogledala sam i vidjela Jacka kako se na podu baca i pokušava se riješiti vatre. Sagnula sam se prema njemu i rukama sam htjela nekako otpuhnuti vatru sa svoje haljine i vatra je nestala. Nisam shvaćala kako je tako brzo nestala. Došla sam do Jacka i isto to učinila i vatra je nestala. Pogledao me i pobjegao. Kao da je vidio duha. U trku je gledao u moje ruke. Kada sam ja pogledala u njih vidjela sam vatru kako pršti iz njih. No ni tada je nisam osjećala.

Dvorana je cijela bila u vatri i nikoga više nije bilo osim par spaljenih trupla. Potrčala sam kroz vatru no vatra se odmicala od mene. Nisam shvaćala što se događa, jesam li umrla i postala duh pa mi vatra ne može ništa? Izašla sam van i vidjela policiju,vatrogasce i hitnu. Skrenula sam lijevo i otrčala do svoje kuće.. Skrbnici nisu bili doma pa sam otišla u kupaonicu. Pogledala sam u ogledalo i vidjela da su mi oči crvene. Što se dovraga događa. Počela sam razmišljati o požaru koji sam izazvala i kako sam bila sve uznemirenija tako je vatra počela izlazii iz mojih ruku. Odma sam ih stavila pod vodu. Koji vrag? Ovo nije moguće, možda je to sve samo ružna noćna mora.

Jesam li sanjala? Svukla sam haljinu i presvukla se u traperice i majicu te otrčala natrag do dvorane da provjerim je li ovo bio samo san, no oko dvorane su bili ljudi uplakani, iz dvorane se još lagano vidio dim. Krova više nije bilo, sav je izgorio. Skoro ničega više nije bilo. Bila sam sva uplašena i samo sam željela pobjeći od svega ovoga. Trčala sam i završila u nekoj šumi, bila sam umorna i zaspala. Možda ću se probuditi i ničega više neće biti.