Monsters

Četvrti dio

Gđa.Bush me upoznala sa ravnateljicom. Samo da vam kažem, totalno je strašna. Sve te male zmije na njenoj glavi su previše zastrašujuće. No kako bilo, nebih htjela ostat ovdje.

"Oprostite, gđo.Bush, ali gdje ću ja spavati i boraviti?" pitala sam je dok smo hodale kroz hodnik
"Razmišljali smo o tome i odlučili smo da češ biti u mojoj kući, dok te ne smjestimo u dom, naravno."
"Dom?"
"Da, dom u kojem žive ostala čudovišta koji pohađaju našu školu. Ne sva, neka žive sa svojom obitekji. Trenutno se popravlja, najvjerovatnije će biti popravljen tek za mjesec dana. A sad me isprićaj, imaš raspored, imaš knjige, pričekaj tu i doći će Casper koji će ti pokazati školu i odvesti te na nastavu. Poslije nastave dođi u moj ured ako nešto zatrebaš."

Stajala sam neko vrijeme na mjestu i odjednom je iz zida izašao duh. Malo je reći da sam se prepala, mogla sam infarkt dobiti. Pa ljudi kažu da duhovi lete, ali on je hodao. Normalno kao i ostali samo je prolazio kroz zidove i mogao si proć kroz njega.

"Ti si sigurno Casper?"
"A ti si sigurno nova ovdje" Rekao je smiješnim glasićem.
"Moglo bi se tako reći,neželim biti ovdje"
"Zašto, ovo je najbolja škola za čudovišta!"
"Ali ja ne želim biti čudovište."
"Ma daaaj, pa svi bi htijeli biti poput nas, a sad kreni zamnom jer češ zakasniti na sat, ne zeliš znati što bi ti se onda dogodilo."
Nadam se da me to samo zastrašio pa da ne kasnim na satove, pa neće me ubiti ako malo zakasnim. Vodio me kroz hodnike koji vjerovali ili ne, imaju lice, ljudi koji govore, ruke koje drže svijeće i najgore od svega, zidovi imaju uši, ali doslovno.

Casper me upoznao sa par svojih prijatelja i prijateljica. Dobar je on duh. Objasnio mi je gdje se učionica nalazi i otišao.

E sada, dogodila mi se najveća neugodnost u životu.

Potrčala sam kako bi stigla na sat i ispred učionice su stajale tri cure. Pod je bio sklizak i poslikliznula sam se te primila za jednu curu i povukla joj haljinu koja je pala na pod. Cura se počela derati dok su se svi drugi smijali njoj. Otrčala je sva u bijesu, a one dvije cure za njom. Najgore od svega je bilo to što je to bila Lucifa, kćer Lucifera i najpoznatija i najgora osoba u školi. Ne želim imati posla s njom, a sad sam si potpisala smrtnu presudu. Odlično.

Otišla sam u razred i pomno pratila ide li Lucifa zamnom, hvala Bogu ona je drugi razred, a ja sam prvi.

Svi smo na mjestima čekali da dođe profesor, to je bilo čudno jer u normalnom svijetu ga nitko ne dočekuje na mjestu. No da nebi došlo do problema i ja sam sjela. Svi smo očekivali nastavnika, iskreno, osjećala sam veliko uzbuđenje da vidim kako izgleda i kakva je nastava ovdije te sam osjetila kako klupa počinje lagano pa i goriti, vidjela sam svoje ruke iz kojih je išla vatra. Brzo sam rekla nekoj curi koja je sjedila klupom do mene da klupu polije vodom da ne dođe do požara. U zadnji čas jer klupa je već počela gorjeti, a to nebi bilo dobro za mene i ovu školu u kojoj sam nova. Želim se naučiti kontrolirati jer bih mogla izazvati nesreću kao što je ona bila na maturalnom plesu.

Nakon malo duljeg vremena u razred je ušao kostur, gospodin odnosno profesor Boney nisam sigurna kako se zove no sigurna sam da se preziva Boney. Izgledao je malo neozbiljno i imao je takav glas no pokušavao je bii vrlo ozbiljan. Učili smo povijest o novčiću koji stoji u hodniku. Ako ga itko dotakne može se pretvoriti u Hobita, zato i nije pospremljen u ništa što ga čini sigurnim, to je jedini primjerak u cijelom čudovišnom i ljudskom svijetu. To je bio sat Povijesti o čudovištima. Zatražila sam da odem na wc makar nisam trebala ići, morala sam ići pogledati taj novčić.

Pronašla sam taj novčić na nekom uskom stoliću u hodniku, bio je tako lijep i nisam mogla skinuti pogled sa njega. Ruke su mi same krenule do njega kada me nečiji glas zaustavio

" Legenda kaže da ako netko dugo gleda u novčič on će ga primamiti da ga taj primi i postati će čudovište, a pod to mislim monstrum, Hobit." Rekao je nečiji ženski glas.

"Ou,...(jednostavno nisam znala što da kažem) Hvala na uputi."

"I drugi put, inače, ja sam Michell, cura koja ti je zaustavila vatru...Ako me se sječaš?"

"Aaa, pa naravno da te se sjećam, ja sam Firey. Nego, kako to da si ti ovdije, ipak traje nastava?"

"Ponekad volim ovako nakratko otići sa sata, na pauzu. Maknuti se od tih svih ljudi, uppps, čudovišta..."

"Huuuh, mislila sam da sam jedina koja se zbunjuje oko toga. Nego, kako si ti ovdije dospijela?"

"A, duga priča. Ovdije sam oko tjedan dana i da, sve mi je novo. Imala sam spoj i tada sam shvatila da mogu čarobirati, ne sjecam se svega. Samo znam da sam napravila neku glupost i da se ničega dalje ne sjećam se je došla tajnica ove škole po mene i tako je sve počelo. Roditelji su mi pod prisilom tajnice priznali da imam vilinskih gena. Ti?"

"Također duga priča. Ispričati ću ti je neki drugi put, idem ja prva na sat pa onda idi ti da ne posumnjaju u nešto"

Pojurila sam u razred tako da se Michell i ja ne uvalimo u neke probleme jer nam onda stvarno nema pomoči. Profesor se nije ljutio i to me malo začudilo jer nas gotovo 5-10 minuta nije bilo.