Monsters

Dvanaesti dio

Prvi sat smo imali geografiju i to test. Nadala sam se da ipak ima nešto u toj mojoj glavi.
Profesorica Larisa Witch nam je podijelila testove. Po izrazima tuđih lica sam shvatila da skoro nitko ništa ne zna i da nisam jedina.
Bar mi je prvo pitanje bilo lako, prije koliko je nastao čudovišni svijet. To znam, prije 600 godina, to sam zapamtika zato što Josh ima 795 godina i on je jedan od prvih vampira u svijetu.
Nekako sam popunila sva pitanja i predala test nakon 30 minuta. Čekala sam jos 10 minuta da zazvoni i razmišljala, ako je Josh iz obitelji prvih vampira, onda je Prettie prva ili jedna od prvih vila. Baš bi ju htijela upoznati. Tako mi nedostaje Michell.
Konačno je i zazvonilo, dok sam išla hodnikom vidjela sam na ploči za obavijesti letak na kojem je pisalo da je natjecanje za 5 dana. Kvragu! Skroz sam zaboravila na to, a već je pre kasno da otkažem. Izgubit ću odma u prvom krugu.
"Hej jesi i uzbuđena?" Govorio je glas iza mene.
"Ej Ice. Ja sam skroz zaboravila na to, nema šanse da dođem do drugog kruga."
"Mogu te ja podučiti, bio sam pobjednik prije dvije godine."
"Stvarno? To bi bilo odlično."
"Jesi li slobodna poslije škole?"
"Jesam."
"Onda možemo kod mene, sam sam kod kuće."
"Dogovoreno, vidimo se!"
Otišla sam na sat. Casperu sam ispričala kako me Ice pozvao kod njega, bio je uzbuđen koliko i ja, ali upozorio me na Lucifu.
Lucifa i on nekad su hodali, ona bi prekidala s njim pa bi mu se vraćala i tako u krug. Ne znam zašto joj je dozvolio da ga vrti oko malog prsta.
Zadržala sam se 10 minuta nakon škole sa ravnateljicom koja je rekla da ne mogu učiniti ništa, s obzirom na slučaj sa Prettie koju policija još uvijek nije pronašla pa su odustali i od traženja svih vila. Koja glupost.
Ice me već čekao pred školom, nadam se da nije ljut zbog toga. Ja uvijek svugdje kasnim, nebi me čudilo da kasnim i na vlastito vjenčanje.
Živio je petnaest minuta od škole pa smo išli pješice. Stigli smo pred veliku kuću. Izgledala je kao neka na filmu, u dvorištu je imala i bazen. Ušli smo unutra i dočekala nas je Helga, njegova sluškinja. Baš sam ostala u čudu, nisam ni mislila da bi on bio bogataš, nije se uopće tako ponašao. Svakog bogataša kojeg sam srela bio bi umišljen ili bi se samo hvalio i razbacivao novcem. Ice nije bio takav, on je bio skroman i dobar.
Sjeli smo van na terasu i Helga nas je ponudila sokom.
"Onda, koja će biti moja prva vježba?"
"Nećemo vježbati one zagonetke, mislim da ćeš se to lako snaći. Na natjecanju nemaš nikakvo trčanje ni ništa slično već borba. Borit ćeš se protiv mene"
"Tebe?"
"Da, što meni fali?"
"Pa ništa"
"Idemo u teretanu, u ring."
Mislila sam da idemo negdje izvan kuće no on je imao teretanu u kući. Bila sam u trapericama i običnoj majici, u tome se sigurno ne mogu boriti.
"Mislim da bi trebala se otići doma presvuć. Ne mogu se kretati u ovome."
"Dat ću ti ja svoje kratke hlače i majicu da ne gubimo vrijeme. Pričekaj me tu."
Šetala sam teretanom dok se on ne vrati i razmišljala je li ovo stvarno. Ja u njegovoj kući, dat će mi svoju odjeću.
Vratio se i dao mi odjeću, i on se presvukao, imao je tamno plave kratke hlače i bijelu maicu kratkih rukava. Bio je tako zgodan. Otišla sam do najbliže kupaonice i prevukla se, malo mi je bilo široko, ali bolje to nego uske traperice. Svezala sam kosu u rep i vratila se k njemu.
Kao zagrijavanje udarala sam samo u vreću.
"Pa daj udari tu vreću!"
"Jel to sve što možeš"
"Ako ovako misliš udarati, ubit će te nakon jedne minute"
Dovikivao mi je, a ja sam davala sve od sebe. Kapljice znoja su mi curile niz lice, bila sam skroz mokra i iscrpljena.
"Ne mogu više, odustajem" Legla sam na pod i čekala da uhvatim zraka.
"Nema odustajanja, diži se." Došao je do mene i počeo me vući za ruku. "Idemo u ring."

Kroz glavu mi je prolazilo kako odustajem od svega, odustala sam i od Michelle, od ovoga ne mogu. Kad mi se sakupila snaga digla sam se i došla k njemu u ring.
Dok smo se borili objašnjavao mi je koje pokrete moram raditi, što sam napravila dobro i što mi je krivo.
"Moraš poraditi na brzini, sutra ćemo se baviti trčanjem."
"I sutra idemo?"
"Svaki dan, imamo ih još 5. Pobijedit ćeš. Vjerujem u tebe."
-Vjerujem u tebe - To mi je odzvanjalo u glavi i odvratilo pažnju, kad na jednom jako bol me srušila na pod. Kako se nisam obazirala na tučnjavu, slučajno sam dobila šakom u glavu.
"Firey! Jesi dobro?!" Povikao je i doletio do mene. Podigao me s poda i stavio na klupicu te odjurio do kuhinje po led.
Sjedila sam na klupici, a on mi je držao vrećicu s ledom na glavi i isprićavao mi se. Bio mi je tako blizu, osjećala sam njegovu toplinu. Bili smo lice uz lice. To je to, poljubit ćemo se, sreća u nesreći.
"Dođi, odvest ću te kući da se odmoriš." Je bila rečenica koju su njegove usne izgovorile umjesto da su me poljubile.
Ostavio u me u domu, Casper je jedva čekao da se vratim da mu sve ispričam pa je čim je skužio da sam se vratila ušao u moju sobu.
"Joj nemoj me ništa pitat, umjesto poljupca dobila sam šakom u glavu."
Počeo je urlat od smijeha i ja zajedno s njim, a zatim sam mu ispričala kako mi je bilo.