Šesnaesti dio

52 16 0
                                    

"Buđenje golupčići!!" probudilo nas je vikanje Caspera u ranu zoru.
Pogledala sam na sat, bilo je pet ujutro.
"Zašto već sad moramo ići, pre rano je."
"Ajde budite se Josh će biti ovdije za tren."

Nakon spremanja i čekanja Josha svi smo se smjetili u auto i krenuli prema kući profesorice Larise. Nadali smo se da će nam plan uspijeti inače će i nas začarati kao i Prettie. Možda su zato vile i nestale. Možda su išle istraživati slučaj nestale kraljice vila i  onda su nastradale.
Bilo je 5.34 kad smo stigli pred njenu kuću, zvonili smo i čekali dok nam netko ne otvori vrata. Velika vjerojatnost je da još spava, jer tko bi normalan bio budan u ovo doba, škola počinje tek u 8 pa ima vremena još spavati do tad. Nakon nekoliko minuta čuli smo kako se okreće ključ u bravi.
"Što vi tražite ovdje?" Larisa nam je otvorila vrata sva zbunjena i pospana u dugoj crnoj spavaćici.
"Dobro jutro! Smijemo li ući?" Upitao je Josh.
"Ne, a uostalom, vas ne poznajem. Tko ste vi?" Promatrala ga je malo duže i mogli smo joj vidjeti strah na licu kad se sjetila. "Josh??!" Upitala je sa strahom na licu.
Pokušala nam je zalupiti vratima, ali srećom, Josh je bio brži i zaustavio je vrata i na ruke Larise je stavio posebne lisice kako ne bi mogla izvoditi magiju. Pun pogodak!
"Josh, kako to da si mogao ući u kuću, moraš biti pozvan unutra da bi mogao ući." Upitala sam ga zato što znam da vampiri moraju biti pozvani od strane vlasnika kuće kako bi mogli ući unutra, a Larisa je rekla da ne smijemo ući.
"Bio sam pozvan prije par stotina godina dok smo još bili prijatelji, nije se selila od kad je prvi put ušla ovdije."

Svezali smo Larisu za stolac u dnevnom boravku i pokušali uspostaviti komunikaciju koju je ona uporno odbijala.
"Postoji li šansa da oslobodiš vile?"
"Zašto si to učinila?"
"Zar ti nije žao toga što si napravila?"
"Vrati ih!!"
Pokušavali smo lijepim načinom doprijeti do nje, ali to očito nije palilo. Ona nam se samo smijala u lice. Josh je uzeo stvar u svoje ruke i počeo joj uništavati biljke i napitke kojima je čarobirala, znao je da joj  je to zbilja važno. Kad je došao do posljednje staklenke ona je napokon progovorila.
"Dobro, stani!!" Povikala je, a on je prestao. "Misliš da mi je bilo lako gledati te sa drugom? Voljela sam te svim srcem, a onda ste ga vas dvoje slomili." Zastala je i uzdahnula kao da će zaplakati,a onda je strašnim glasom rekla "Nadam se da Prettie gori u paklu i da će tamo ostati"
Josh ju je od bijesa primio za vrat i mislila sam da će je zadaviti, Ice je brzo reagirao i odvojio Josha od Larise.
"Oslobodi je inače ti se kunem da ću te ubiti." Zaprijetio se Josh i svi smo znali da će tako i biti ako nam Larisa ne pomogne.
"Ja sam ionako već mrtva."
Josh je od bijesa udario šakom o zid i napravio pukotinu. Nervozno je šetkarao prostorijom gore dolje i razmišljao što da napravi. Casper, Ice i ja smo se pogledavali jer mi također nismo znali što bismo mogli napraviti. Osjećala sam se tako glupo i bespomoćno.

Sigurna sam da je prošlo već više od sat vremena i počinjem gubiti nadu. Svi smo već bili očajni, a Josh najviše. Rekla bih da je i poludio, uzeo je kuhinjski nož i počeo mučiti Larisu.
"Ovako, za svaki odgovor koji mi se neće svidjeti dobit ćeš jednu porezotinu, ja imam strpljenja, ali bolje je da odmah progovoriš jer neće biti bezbolno. Djeco ako vam se ovo gadi molio bih vas da odete u drugu prostoriju."
Casper jer htio otići, ali je bio pre znatiželjan i htio je sve čuti pa je nekako pretrpio.
"Što si napravila sa Prettie?" Je bilo prvo pitanje koje joj je Josh postavio.
Na to se Lari samo nasmijala sa užitkom znajući da Josh pati.
Joshu se naravno nije svidio odgovor i napravio joj je porezotinu na ruci sa nožem, ubrzo cijela ruka joj je bila krvava, a na njenom licu moglo se vidjeti kako ju jako boli.
Nakon dvije porezotine popustila je.
"Slušajte. Ja sam jako voljela Josha, nisam ga mogla gledati s drugom...i zato sam...poslala sam Prettie u poseban svijet, stvorila sam novi svijet samo za nju, mnogo toga sam žrtvovala za to. Predala sam se crnoj magiji. Prettie je tamo sama, barem je bila tamo sama 573 godine, ali par vila se počelo miješati u to i tako sam željela samo te četiri znatiželjne vile zatočiti u svijet k Prettie kako se ne bi pročulo za to što sam učinila. Ali vile su sve povezane krvlju pa su tako sve nestale."
"Molim te oslobodi ih."  Zamolila sam ju.
"Ne znam mogu li."
"Pa pokušaj." Javio se Casper.
Razmišljala je par minuta i napokon se smekšala i odlučila pokušati. Otišli smo s njom do skrovišta u ormaru i vratili joj knjigu crne magije kako bi mogla osloboditi sve vile, pa tako i Prettie.
"La candidat au somme la toxique cantus" Počela je izgovarati riječi i u posudu u kojoj su bile neke biljke je izlijala tekućinu iz male bočice nalik krvi. Predpostavljam da je to bila Prettieina krv. "Venez sanguis. Venez sanguis, Venez sanguis la force de la bête à moi."
Derala se iz sve snage i počela joj je curiti krv iz očiju i nosa, svi smo se uplašili i onda je samo rekla.
"Phasmatos incendia"
Pala je na pod, brzo sam dotrčala do nje i shvatila da je umrla, iskoristila je sve snage kako bi ih vratila u svijet.

MonstersTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang