Uvod

327 20 2
                                    

Ležala je u svojoj omiljeno sobi u kući. Prezirala knjigu iz dizajna i slušala svoje omiljene pjesme. Dan je bio predivan, sunčeve zrake su bile posvuda, a i bio je ponedjeljak. Ustala je sa kreveta i stala ispred ogledala. Par puta je prošla s prstima kroz svoju crnu kosu. Zatvorila je vrata svoje sobe i prošla pokraj maminoga ureda.

„Ladonna Amaris, možeš li molim te doći?"

Zastala je na trenutak i stisnula šake, mislila je da joj je uspjela pobjeći. Ušla je u njezin ured.

„Da, majko?" pristojno ju je upitala.

„Jesi li učila? Sutra imaš važan ispit."

„Jesam, majko. Hvala na pitanju." Okrenula se je i pokušala je izaći iz sobe.

Brzo je sišla niz stepenice. Čula je mamine potpetice kako se spušta niz stepenica.

„Laddona, zaboravila sam ti reći da mi dolaze klijenti za nekoliko minuta, pa te molim ili da se središ ili da ostaneš u svojoj sobi."

„Da, majko." Popela se je natrag u svoju sobu.

Zalupila je vratima i sjela za svoj radni stol. Upalila je program preko kojeg je gledala sigurnosne kamere u kući. Kasnije nakon nekoliko minuta crni auto se je parkirao ispred njihove kuće. Iz auta su izašla dvojica muškaraca. Nije uspjela vidjeti kako su izgledali. Odmah je čula zvono, te glasove koji se približavaju.

„Gospođo de Montgomery, zadovoljstvo nam je što ste nas pozvali na razgovor."

„Polaskana sam vašim dolaskom gospodine Malik i gospodine Merrick. Nadam se da ste već upoznati sa prijedlogom kojeg sam vam poslala."

„Da, sve nam je jasno."

„Savršeno, radujem se našoj suradnji."

I tada je dogovor dogovoren, više nema povratka. Hoće li to donijeti uspjeh i sreću ili gubitak i ne sreću? Jedino je Malik znao tko će biti pobjednik, no sudbina će odrediti drugačije.


Gospodin MalikWhere stories live. Discover now