Gospodin Malik

IV Poglavlje

Prekrižila je noge i otpila gutljaj crnog vina, njezinog omiljenog. Sa lakoćom je stavila čašu na stol. Pogledala je prema Zaynu, bio je naslonjen na prozor. U lijevoj ruci je također držao čašu crnog vina. Imao je polu zatvorene oči te je pokazivao znakove umora.

„Razmišljao sam..." Polako je rekao.

Ladonna ga je sa znatiželjom pogledala, iako ga je već gledala cijelo vrijeme.

Zayn je i bio čovjek za gledanje i divljenje. I da je obučen u trenirku, neobrijan i ne počešljan prolaznik bio znao da je on moćan čovjek vrijedan pažnje.

„Želim da se ova suradnja nastavi, da ne ostanemo samo kao partneri koji su imali zajedno jednu kolekciju. Želim nešto veće." Rekao je prilazeći prema svojem radnom stolu.

„Naravno, no za to treba puno novaca, vremena, truda i ponajviše dobrog odnosa."

„Znam, zato sam i razmišljao. Nisam još odlučio."

„Za tu vašu veliku ideju ili sanjarenje potrebna je odluka i druge strane. Trebate moju odluku, ne možete sami odlučiti." Prekrižila je ruke, dajući njemu odraz da je ozbiljna, „A sa vašim tempom, nećemo uspjeti ni kolekciju završiti."

„Ti to mene pozivaš u red. Govoriš da ne radim dobro svoj posao? Da modna kuća Mallimeri nije dobra." Podigao je ton.

„To ste vi zaključili, ja to nisam rekla." Napravila je mali smiješak.

„Mislim da je za danas dosta." Malo je otpustio kravatu.

„Slažem se, već je kasno, trebala bih poći." Ustala je i popravila usku crno suknju.

„Dopusti da te odvezem kući, kasno je da zoveš svojeg vozača." Uzeo je ključeve sa stola.

Nakon malene svađe to jest nesuglasice i krivog protumačena. Ona ljuta i iznervirana, a on još više, zajedno su izašli iz ureda. Ubrzo su sa petnaestoga kata sišli u garažu. Lako je mogao pronaći svoj auto jer je njegov ostao jedini u garaži.

Ladonna se je odmah zatvorila u svoju sobu i umorno legla na krevet. Gledala je prema papirima koje nije stigla pregledati i potpisati. Obukla je spavaćicu, upalila svoju omiljenu seriju i zaspala.

Ujutro odmah je pripremala papire za drugi sastanak. Sjela je na jednu od fotelja u uredu. Nervozno je čekala tajnicu da dođe po nju. Za nekoliko minuta ulazila je u salu za sastanke. Sjela je na čelo stola.

„Ovih dana sam razmišljao..." Zayn je započeo.

Ladonna se je odmah nasmijala.

„Odlučio sam da suradnju sa modnom kućom Louisiana povećamo. Ne želim jednu modnu reviju i nekoliko komada odjeće i ostalog. Želim kampanju." Stavio je laktove na stol.

„Kritičari su u ovo vrijeme jako opasni. Uočavaju i najmanje pogreške. To bi bio jako kritičan potez. A i u ostalom, kakvu kampanju bi mi napravili?" Ladonna, kao i prije, nastavila kritizirati Zayna.

„Novac koji sakupimo od prodanih proizvoda da doniramo u Afriku."

„Što želite još? Mir u svijetu i da spasimo dupine?" Odmah ga je prekinula.

„Ladonna ima pravo, Zayn, očekivao sam nešto orginalnije. Ako je ovo motiv ovog sastanka, predlažemo da ga otkažemo." Gospodin Merrick izašao je iz prostorije kao i njegovi pomoćnici.

Ladonna se nastavila smijati.

„Ovo je bilo prilično dobro za jednu osamnaestogodišnjakinju."

„Hvala." sretna, naslonila se na stolicu i prekrižila ruke. 

Iako je dobio poniženje i ismijavanje od njegovih suradnika, protumačio je kritiziranje Ladonne kao zeleno svijetlo. Zeleno svijetlo koje mu daje put naprijed i nadu da će ipak biti nešto između nje i njega.