Gospodin Malik

III poglavlje

Nakon nekoliko dana probna odjeća za kolekciju počela je stizati. Gospođa de Montgomery je već sjedila u uredu gospodina Malika. Nisu izlazili dva sata, a Ladonna polako već počinje gubiti živce. Strašno joj je zanimalo šta rade unutra. Konačno nakon petnaest minuta izašli su iz ureda.

„Nadam se da vam se sviđa moja kćerka, jer s njom čete provoditi puno vremena jer mene nažalost neće biti, putujem u Paris. Imam nekakve projekte."

„Naravno." Pogledao je prema Ladonni.

„Ladonna, dušo. Ja idem, a ti se ovdje posveti samo poslu, znaš sve." Prvi puta nakon mnogo vremena zagrlila je svoju kćer.

Ladonna se je nasmijala i mahnula joj.

Malik ju je odmjerio zbog njezinog današnjega outfita, imala je na sebi crnu usku pencil suknju do ispod koljena, crni strukirani sako čiji su prvi gumbi otkopčani i ispod toga crni grudnjak, a za cipele se je odlučila za obične crne štikle. Ušla je za njim u ured. Malik je sjeo za stol, a ona pokraj za fotelju.

„Jeli je tvoja majka ikada u gradu?" upitao ju je.

„Ne. Od kada sam napunila osamnaestu meni je prenijela sve dužnosti, tako da ona može putovati."

„Znači, ti vodiš sada tvrtku?"

„Da većinom, ja samo moram potpisati." Nasmijala se je te ga je pogledala.

Nastala je malena tišina.

„Imaš lijepe oči." Progovorio je.

„Hvala." Ljubazno je odgovorila.

„Jesi li možda slobodna večeras." Palcem si je dodirnuo donju usnicu.

„Jesam, no ovisi za šta."

„Večera možda?"

„Bojim se da ipak nisam slobodna, danas mi dolaze gosti. Oprostite." Ustala je sa fotelje, došla do vrata okrenula se je, pogledala ga i izašla iz ureda.

Pri izlasku iz zgrade imala je osmijeh na licu, a nije ni znala da je on imao također. Da je shvatio njenu igru te umjesto da je ona vodi, vodit će je sam. Kada je čuo da ona vodi tvrtku, a ne njezina majka oči su mu zasjale, jer je ipak lakše šarmirati tinejđericu, nego ženu.