Sve Je Pocelo Sa Pianom Tiles.

Dilema

Prva stvar na koju sam pomislila pri otvaranju ociju je: konacno petak.
Napokon dva dana za raditi nista. Iz razmisljanja o predstojecem vikendu me je trgao onaj alarm uzbune koji znaci hitno ustajanje jer je ostalo jos samo dvadeset minuta do dolaska busa.
Otvorila sam  vrata u namjeri da izadjem, ali vjetar ih je zalupio. Tacno, sinoc sam cula kako pada kisa, ali nisam ni pretpostavila da je vani takva oluja. Po obicaju, moj brat je mogao izostati iz skole, a ja sam se morala suociti sa tornadom.  Divno jutro, zar ne?
.......
Bacila sam torbu na krevet. Konacno mogu odahnuti. Nekad mi se cini da jedan minut u skoli traje kao sat. I nije mi jasno zasto kazu " ovo ti je najljepsi period zivota".
Aham, mora da je super sto nam zadaju toliko gradiva za naucit da ne znas odakle da pocnes. U tim situacijama, da budem iskrena, ja ni ne pocinjem.
Mora da je fino kad vam likusa poput Eme Stars kaze da ste odvratni i bezvrijedni, kao da toga i sama nisam svjesna.
Covjece, mogla bih u nedogled ovako, ali zasto trositi petak poslijepodne uzaludno. U kuhinji me ocekuje tona posudja za oprat. Otkako je mama pocela da radi, mnogo kucnih poslova je spalo na moja ledja, ukljucujuci i kuvanje za sebe. Ja samo kupim nesto gotovo ili napravim puding, ovisno o mojim finansijskim uslovima. U kuhinji se nesto ne snalazim, a i ne bih da trosim svoje vrijeme na nesto tako banalno kao sto je kuvanje.
Dok sam cekala da se voda za sudje ugrije ukljucila sam mobitel i otisla u folder zvani "games". To me je podsjetilo da bih mogla onom tipu konacno da pokazem ko ima brze prste. U medjuvremenu je on napredovao, i ubjedljivo vodio prvo mjesto za vise od tri hiljade ostvarenih poena.
Kako je to moguce? Kako,kako,kako??
Sta je on- masina??
Pogledala sam neke druge levele. Ocekivano,i na njima je vodio.
"Vjerovatno je to neki bezživotni streber koji svo svoje vrijeme trosi na ovu igricu jer nema nista drugo u zivotu"- Moja zla podsvjest ga je odmah ovako okarakterisala, ali se mozak sjetio da ja skoro pa sam sebe opisala ovim pridjevima.
I tako sam pocela igrat. Najzalosnije je bilo sto sam ja zaista sve od sebe davala, a nisam uspjevala da se pomjerim sa mrtve tacke.
" Mozda cu na drugim levelima biti  uspjesnija"- Mislila sam, kad me je miris(smrad), gorenja prenuo.
Mislim, bila sam svjesna trenutka kad je voda prokuvala, ali sam bila potpuno  nesvjesna onog trenutka kad je isparila.... Nemoguce da je tako brzo uspjela da presusi? Ali brojka na satu me sokirala, skoro sat vremena igram ovo cudo, nesvjesna zivota koji tece oko mene. Sad sam bila prinudjena ili da operem sudje u hladnoj vodi, ili da cekam novu vodu. A znala sam ako nastavim odugovlacit, nikad necu zavrsiti posao. Bijesno sam odlozila telefon na kuhinjski elemenat, kad mi je genijalna ideja pala na um.
  Da li da to uradim ili ne, bilo bi ludo       sa moje strane, ali vjerovatno bih se      osjecala bolje...?