Pogled ka nebu,
beskonačnom prostranstvu .
Bez granica,
bez cilja.
Jedino svetlo u toj tami
je Mesec.
Gledam sa strane
i vidim kako odlazi.
Odlazi iza tamnih oblaka,
ne zna ni sam gde.
Pitam se ,
da li će izaći iz tame.
Nemoguće je,
sama pomisao je nemoguća.
Spustam pogled ka zemlji,
povratim se iz misli.
I nastavim da gledam,
kako polako nestaje.
Kako tiho i neptimetno
odlazi.
YOU ARE READING
Broken Soul
PoetrySrećem namrštene, tužne, zle i nesrećne ljude. Često mi se pričini da su to sve samoubice kojima je neko platio da žive.
