Nixon se Backu unijo u facu i odgurnuo ga tako da je ovaj izgubio ravnotežu i pao. Dok je Nixon čvrstim stavom hodao prema Backu, Back se nogama odguravao po podu dok leđima nije udario od vrata kantine. "Stani! Znaš da nisam tako mislio! Uzrujao sam se i nisam znao što govorim." vikao je Back iz sveg glasa dok mu se Nixon približavao. Kada je Nixon došao do njega uhvatio ga je za majicu i podigao s poda te ga prilijepio uz vrata. "Nixone, daj buraz. Znaš da nisam tako mislio." branio se Back. Nixon ga je još jače pritisnuo uz vrata i Back je njegov dah mogao osjetiti na vratu. Bio je hladan i neugodan. Izazivao je još veću napetost od postojeće.
"Koji kurac si ti umišljaš jebote?" rekao je Nixon u jednom dahu i ugrizao se za donju usnicu tako jako da ju je u trenu raskrvario.
"Šta misliš tko si ti da tako šta možeš reći?" napetost se mogla osjetiti u zraku, a bijes u Nixonovom glasu rastjerala je sve učenike s hodnika. Chiara je stajala nepomično sa suzama u očima i gledala kako Nixon drži Backa napola u zraku. Htjela je viknuti Nixonu da prestane, da pusti Backa, ali nije imala snage viknuti te sitne riječi. Knedla joj je bila u grlu i mislila je kako će svakog časa početi vrištati.
Često je bila nazivana droljom i kurvom jer se izgledom uvijek izdvajala od ostalih cura. Nije očekivala da bi i Back tako nešto rekao i na neki način nije htjela da ga Back pusti, mislila je kako treba dobiti ono što zaslužuje.
"Vidi šta si napravio. Ponosiš se time?" viknuo je Nixon tako da mu je iskočila glasnica na vratu.
"Znaš da nisam tako mislio." ponovio je Back i pogledao u Chiaru preko Nixonovog ramena, ali Nixon mu je zaklonio pogled.
Kada ju je Back pogledao Chiara se okrenula i krenula prema WC-u."Chiara stani... Znaš da nisam tako mislio." rekao je Back, ali Chiara je spustila glavu i otrčala u WC. Nije više mogla gledati Backa u oči i trpjeti onu knedlu u grlu.
"Chiara čekaj!" viknuo je Back, ali Chiara je već otrčala i nije se osvrnula.
"Nadam se da si odradio ovo kako si htio i da si sada napokon ponosan na sebe. Koji si ti prc, ne mogu vjerovati." rekao je Nixon i odgurnuo Backa od sebe tako da je ovaj punom snagom udario leđima od vrata i vrata su se otvorila. Nixon je otrčao za Chiarom. Još se jednom okrenuo kako bi vidio je li Back još uvijek tamo. Stajao je nepomično ispred ulaznih vrata kantine i gledao kako se Nixon udaljava od njega i ulazi u ženski WC gdje je bila Chiara.
Sjedila je na podu u suzama. Suze pomiješane s maskarom klizile su joj niz lice i svaka je za sobom ostavljala svoj crni trag. Suze su joj s brade kapale po bijeloj majici koja više nije bila tako bijela. Bila je natopljena crnim suzama, izgledala jednako tužno kao Chiara. Nixon joj je polako prišao i sjeo pored nje. Desnom rukom ju je zagrlio i lijevu ruku stavio na njezinu te čvrsto stisnuo. Iz džepa je izvadio paketić maramica i uzeo jednu u ruku. Nježnim pokretima brisao je Chiarine suze s njezinog baby lica i gledao ju u one plave uči koje bi uvijek bile za par nijansi tamnije kada bi plakala.
"Znaš da su ti oči tamnije kada plačeš?" pogledao ju je Nixon i obrisao joj suze, a zatim zagrlio.
"Nisam primijetila. Ne volim se gledati dok plačem. Osjećam se maleno i slabušno." izmucala je Chiara uz plač i čvrsto zagrlila Nixona tako da je osjetio kako mu steže majicu na leđima.
Nixon je bez i jedne riječi i dalje čvrsto držao Chiaru u svom zagrljaju. Osjetio je kako mu se majica natapa njezinim suzama te joj podigao glavu, poljubio i obrisao suze usnama.
"Prekrasna si čak i kada plačeš." rekao je Nixon nježnim glasom. Gledao je Chiaru par sekundi, a zatim nenadano skrenuo pogled u stranu, ustao se i pogledao u strop. Šutio je podignute glave, sakrivao suze koje su mu navirale na oči, nije htio da ga Chiara vidi slabog. Chiara se ustala i zagrlila ga dok joj je bio okrenut leđima. Naslonila je glavu na njegova leđa koja su bila iznimno mišičava. Stajali su tako zagrljeni u dugoj tišinu dok tu tišinu nije prekinulo otvaranje vrata. Chiarina najbolja prijateljica CJ ušla je u WC jer je na hodniku čula što je bilo.
"Oh, oprostite. Ostavit ću vas same." rekla je tiho,"Chiara, nazvat ću te kasnije." dodala je još tiše i lagano zatvorila vrata WC-a.
"Ah, k vragu!" viknula je Chiara i mrsko se nasmiješila.
"Što je?" zbunjeno ju je pogledao Nixon i zastao na sekundu gledajući njezin osmijeh. Bože, volim ovaj smiješak, pomislio je.
"Majica ti je crna, doslovno crna od moje proklete maskare." rekla je Chiara sa smijehom u glasu, "Kunem ti se, nikada ju više neću staviti ako mislim plakat." čuo se sarkazam u njezinom glasu i Nixon je to primijetio.
"Nećemo lagati sami sebe kad i sama znaš da ćeš ju nanijeti bez obzira hoćeš li plakati ili ne." dodao je Nixon, a zatim su izašli iz WC-a držeći se za ruke.
Ostatak dana prošao je kao i svaki drugi školski dan, samo se napetost između Nixona i Backa osjećala u svakom pogledu koji bi uputili jedan drugome. Nixon je znao kako će ga morati prestati probijati pogledom jer je znao da će biti nemoguće izbjeći bilo kakvu neugodnost kada dođe u stan gdje će ga dočekati Back.
Nakon škole je otpratio Chiaru do kuće i pobrinuo se da je u redu. Znao je koliko su ju uvredljive riječi mogle pokopati i natjerati je da dane provede plačući u krevetu.
Dok se Nixon brinuo za Chiaru, Back je poslije sedmoga sata otišao do ravnateljevog ureda. Bio je bijesan jer je Nixon onako postupio i ponizio ga pred cijelim hodnikom punim učenika. Htio ga je udariti, oboriti ga, opet udariti, da požali što ga je dotaknio, ali bol u Chiarinim očima ga je spriječila. Znao je da je pogriješio time što je rekao. Nadao se da će on biti taj koji će ići na konferenciju. Kao i prošle godine kada Chiara i Nixon nisu bili tako dobar i skladan par.
Često bi se svađali, prekidali vezu, mirili se i drugi dan opet bili zajedno. Veliki preokret u svemu tome napravila je činjenica da Nixon nije iz snobovske obitelji. Kada joj je to rekao vidjela je da joj stvarno vjeruje i da ju voli. Znala je kako je biti drugačiji. Bilo to u pozitivnom ili negativnom smislu.
U tih godinu dana Back je još i imao nekakve šanse s Chiarom i pokušavao je napraviti bilo što da ju osvoji. Napraviti bilo što da prekine s Nixonom, ali to mu nije baš uspjelo. Nakon toga Chiara ga više nije htjela pogledati drugačije osim onim "WELCOME TO THE FRIENDZONE" pogledom. Back je tada znao da su mu šanse kod Chiare velike kao zubi novorođene bebe. Nikada nije prešao preko toga da je Chiara odabrala Nixona za dečka, a ne njega. Back Chiaru zna još od osnovne škole, a onda se pojavio Nixon i Back je Chiari postao nezanimljiv i sve je krenulo nizbrdo.
Back je s fasciklom u rukama sjedio ispred ravnateljevog ureda, čekao da ravnatelj dođe. Još uvijek bijesan zbog onog što se dogodilo lupkao je nogom od pod i stvarao nekakav ritam. Nije mogao vjerovati da je Nixon onako reagirao. Još uvijek ga je bolio prednji dio vrata zbog Nixonove jake podlaktice koja ga je čvrsto držala prislonjenim za vrata tako da se nije mogao pomaknuti.
Nervozno je ustao s kauča i počeo hodati gore-dolje po hodniku.Nakonpar minuta hodanja u tišini došao je ravnatelj i zbunjeno pogledao u njega. Back nije bio poznat po odlascima kod ravnatelja i ravnatelj ga nije često viđao u njegovom hodniku.
"Mogu li ti pomoći?" upitao je ravnatelj iznenada, hrapavim glasom, te pročistio grlo.
"Mislim da imam nešto što bi vas moglo zanimati." riječi koje su izletjele iz Backovih usta prije nego što ih je uspio zaustaviti zadobile su ravnateljevu pažnju.
Back je u ruke čvrsto primio crni fascikl koji je na sebi imao naljepnicu kosturske lubanje u vatrenom plamenu. Oprezno je ušao u ravnateljev ured, a ravnatelj je za njima zatvorio vrata i spustio zastor na njima. To je bio znak da ga se ne ometa.
Back se udobno smjestio u fotelji ispred ravnateljevog stola i na stol položio fascikl. Polako se nagnuo prema naprijed, približio fotelju stolu i oprezno otvorio fascikl.
U ruke je uzeo novinski članak star gotovo jedanaest godina, raširio ga i položio na ravnateljev stol.
"Izvolite. Uživajte u čitanju. Nadam se da će vam se svidjeti ono što ovdje stoji." rekao je Back s podsmjehom u glasu i odgurnuo fotelju na početno mjesto.
YOU ARE READING
Target
Teen FictionNixon je nepomično stajao pored svog kuhinjskog prozora i jezivo promatrao prolaznike koji su beživotno hodali po hladnoj jesenskoj kiši. Tmurni oblaci stajali su nad gradom, hladna kiša udarala je i nestajala u visokoj travi Nixonovog dvorišta, a v...
