Sjećanje

1. Poziv

Popodne je svanulo predivno,grad je bio uzurban kao i inače,buka koja zaglušuje sva osjetila počela je navirati nezaustavljivom brzinom preko njezina balkona.Anna nikad nije voljela ovaj grad ali posao tajnice u kompaniji W+ držala ju je tu.Ali nije samo zbog posla dosla u Pariz,prije 10 godina udala se za poslovnog biznismena Marka,ljubav njegog zivota bla bla,bilo je tu ljubavi naravno samo sto je Anna Marka smatrala "mlakim".Teško da bi se Marko izderao na vodoinstalatera koji je zabunom samo pogošao situaciju u njihovoj novoj kupaonici.

-Dušo doma sam- ostavivsi kaput točno na mjestu na kojem je to uvijek činio Mark sjedne i započne razgovor koji je uobičajeno bio dosadan.-No kako si ti provela dan? Stari Jackei ce zivjeti jos sto godina haa?- Uvijek ju je nasmijavao no tog posljepodneva primila je jedan poziv,znala je tko zove no nije znala zašto -heej samo sam ti htjela reći da se stara ekipa okuplja,pa voljela bi da dođes,svi su potvrdili!- začudilo ju je to sto njezina prijateljica Sarah zove s takvom dozom sreće jer inače je upravo Sarah bila najljuća kada nebi naručili što ona želi.Sarah je uvijek htjela po svome i tome se nitko nije odupirao.Stoga Anna reče mužu da ide 2 tjedna na put kod Sare koja je živjela sa mužem i dvoje djece u malenom gradiću Moznji 120km od Moskve.Spakirala je stvari i sutradan spremna da je njezin dragi ali uštogljeni muž poveze do glavnog gradskog aerodroma.-To je samo okup stare ekipe,kavijar,vino..-
-hmm draga znas da nesmiješ pretjerivati hmm s vinom to je..-
Sklopila je oči i brojala do 10 kad je završila Mark je još brojao.-danas je baš izdržljiv-Pozdravivši se laganim poljubcem Anna odletje za Moznji.