Ušle smo u kolibu u kojoj je bila samo Sarah i izgledala je kao mrtvac.Nije se micala.-Rekla sam Kate da opet zakrčimo vrata no onda smo vijeli plame.Da plamen usred one bijeline snijega i usred ove nemilosrdne hladnoće.Štagalj je gorio i brzo se širilo na kolibu. Za 4 minute (po mojoj procjeni) kašljale smo gotovo sve.Pokušavale smo izaći.Sarah je bila teška i nije pokazala volju da nam pomogne da je iznesemo.-kakva si ti glupača ustaj!-nisam se mogla suzdržati pa sam je pljusnula.Vrata smo otvorile i za zapešće me zgrabio smrtonosan stisak.Ispustila sam Sarinu cijelu težinu na Kate koja je pala i vikala.Nožem iz torbice sam ga uhvatila po onom izbrazdanom licu i uspjela pobjeći s Kate.Nije nas pratio.-a Sarah?- pitala sam Kate.-Preteška je za mene- žalila se ona.
-Moramo po nju!- odlučno sam krenua u plamen kada se cijela konstrukcija srušila.-Nadam se da si mrtav gade!- kroz suze sam vrisnula.Kate me već vukla za ruku i pokazivala prema šumi.Nisam još svijesna da je dvoje mojih prijatelja mrtvo.NIsmo dugo bježale.Oborio me je na tlo silinom vepra a ja sam ga uspjela porezati.Stiskao je moj vrat,moj mladi i nevini vrat i polako sam gubila zrak.Pluća su sve jače vikala "zraka zraka".Grebaa sam ga po licu i osjećala njegovu toplu krv u ustima.
Onda ga je Kate lupila nečim teškim jer je malo zateturao i pao.Zgrabila sam nož i zarila mu ga u stomak.Promašila sam naravno "glupačo ni ciljati neznaš". Neznam odakle mi takva hladnokrvnost no pobjegle smo gavom bez obzira.
Putovale smo dehidrirane i izmorene 2 dana dok nismo naišli na prvu kućicu u kojoj nas je jedan ruski farmeer ugostio.Nijedna nije znala ruski ali smo znale što znači Vodka. Vodka je izgleda držala naš um naspavanim cijelu noć jer ujutro je pred vratima bila policija.
Ovo nije obična policija,ovi znaju engleski jako dobro.Sve smo im ispričale..
Sarine ostatke nikad nismo našli,za to se vatra pobrinula.Bezglavog Mike su njegovi pokopali u Moskvi,nama nije bilo dozvoljeno doći.Plakala sam zato.
Uz pratnju dvojice lokalnih policajaca ja i Kate smo nakon 2 tjedna otišle do mjesta odakle je sve počelo i odnjele cvijeće i jednu malu svijeću. -Hvala ti,glupačo!- plakala sam gorko i dugo.
Kada smo ulazili u kamionet učinilo mi se da vidim nešto među drvećem..rukom je držalo stablo i onda nestalo. -Pričinilo ti se Anna,pričinilo..-
YOU ARE READING
Sjećanje
HorrorBest rank in Horror #2 Proud 🔥 Priča o staroj školskoj ekipi koja se odluči na odmor kod jedne od njih -Sare u planine blizu Rusije. No nikad ne stignu tamo,ostanu zameteni i onda zaklon pronađu u naizgled zapuštenoj jezivoj kolibi usred ničega okr...