Golden dress (Croatian)

Nova škola

Ja sam Cloey. Živim u zemaljskom plemenu. Sad je to kraljevstvo. Moja majka je zemlja. Moga oca su ubili. Otkrili su da je voda. Živim u staroj kući u pokraini Pokrov. To je najmanja pokraina u kraljevstvu. Danas je moj zadnji dan da sam doma i dan kada stječem svoj novi dom: Školu Crystal.

Mama mi pakira stvari, a ja perem svoju smeđu kosu. Kad izađem iz kupaonice ona me grli: '' sad si već velika cura, obećaj mi da ćeš me doći posjetiti doma''. ''Obećajem'' odgovorila sam joj. Kad sam izašla van vidjela sam skupinu Delaca. Delci su naša policija. Oni su došli iz vode kako bi nas mogli bolje kontrolirati. Mi smo slabi na vodu.

Moj je otac ubijen zato što je odbio služiti Delcima tj. postati jedan od njih. To je jedan razlog zbog kojeg ih se bojim. Drugi je zato što su voda.

Mama mi je uvijek govorila da se nikad ne približavam vodama jer bi me mogli ozlijediti. Zato ih izbjegavam u širokom luku.

Samo sam jedanput prošla pored te škole i to je bilo prije 2 godine. No čak i da sam prošla tamo prije 10 godina, znala bih put. To je zato što sam zemlja, mi se snalazimo svugdje. Da nas stavite u labirint i kažete nam da izađemo mi bi smo to znali bez problema.

Stigla sam do škole. Nikad nisam vidjela veću zgradu. Sva je smeđe boje kao da je napravljena od blata, a iz njega vire kristali.

Ulazim. Hodnik je ogroman i miriše na tek pokošenu travu. Toliko je izglancan da mogu vidjeti svoj odraz u njemu.

Mislim da nikad nebih ni išla u ovu školu da to nije obavezno. Ja i moja mama nebismo htjele da otkriju da sam voda. Ako sam voda.

Hodam školom tj. hodnikom. U daljini visim mali stolić na kojemu je bijeli stoljnjak. Dolazim do njega i na njemu pronalazim papire. U tom trenutku jedan dio poda u obliku kocke izađe iz svoje ravnine i uzdigne se dovoljno visoko da sjednem na njega.
Znam što to moram.

Sjednem na njega uzmem papir i izvadim kemijsku iz svojeg ruksaka i počnem ispunjavati. Lagala sam da mi je jedini element zemlja, ali postoji mogućnost da budem napola voda, a ako budem, to moram skrivati.

Nakon što odgovorim na sva pitanja na papiru dogodi se nešto što nikada još nisam vidjela. Papir se sam zgužva tj. zatvori se, kao cvijet i uvuče se u stol. Protrljala sam oči no dobro sam vidjela. Kocka na kojoj sjedim također se spusti, a ja padnem na pod. Tvrd je. Jako tvrd.

Dok sam se dizala s poda nisam ni primjetila sa je i stolić nestao te su se umjesto njega stvorila vratašca.

Što sam drugo mogla nego otvoriti ih.