Golden dress (Croatian)

Tajni popis

Panika.
Bila je u svakom kutu dvorane.
Jedino je Arthur stajao smiren i nepomičan.
Pogledala sam Clare. Pokušavala je smiriti učenike, ali nije baš lako utišati više od 200 učenika samo vičući. Nakon što je shvatila da ju nitko nesluša okrenula se prema meni i zatvorila oči. Podigla je ruke u neku čudnu poziciju, iscrtala neki nevidljivi znak u zraku te je blato ispod Arthura počelo podrhtavati, a nakon nekoliko sekundi ga je ''ispljunulo''.
Nakon što je Clare otvorila oči okrenula se prema učenicima. Brzim je pokretom ruke učinila da trojica raspričanih dječaka propadnu pod zemlju.
Nako nog poteza zavladala je potpuna tišina te je cijela dvorana preusmjerila pogled na nju.
''Ako još samo netko zucne,'' rekla je razgovjetno ''završit će kao oni''.
''A gdje su oni?'' upitao je dječak plave kose, koji se, izgleda, jako trudio da izgleda hrabro. Nije prošlo ni 3 sekunde, a već se našao pod zemljom.
Dok su učenici bili u šoku, Clare je polako koračala prema sredini arene i pritom izgledala sasvim opušteno.
''Cloey'' rekla je glasno, sa svim pogledima uprtim u nju '' dva boda''.
Nisam znala kako bih se trebala osjećati, no s obzirom da sam učenica koja je prva uspjela stvoriti živo blato, bila sam razočarana.
''Arthure'' rekla je ozbiljno Clare '' pet bodova!''
Prvotnu paniku i strah sada su zamjenili šok i čuđenje, a Arthur, on je samo lagano pognuo glavu i nasmješio se.
Dok sam se vraćala do gledališta, pogledom sam tražila Marcusa. Shvativši koliko ga je teško naći mođu toliko nepoznatih lica, pala sam u još veću depresiju.
Srećom, tražeći Marcusa, našla sam Dianu. Rukom je potapšala prazno mjesto pored nje.
Sviđala mi se ta Diana, imala sam osjećaj kao da mi je cijelo vrijeme čuvala mjesto, a ja to nisam ni primjetila.
Sjela sam pored nje i skupa smo gledale ostale duele.
Gledajući, komentirale smo sve.
Svakog zgodnog dečka, moćnog borca, pa čak i one koji su bili zgodni I moćni.
Npokon je došao red i na Dianu, a zatim Marcusa.
Diana nije znala što će, pošto nikada nije koristila svoje moći zemlje. Snašla se samo bacajući kamenje, ali to joj nije pomoglo. Osvojila je 1 bod.
Marcus je pokazao spretnost i neko prijašnje znanje. Premda je znao samo jedan pokret (učiniti da kamenje gađa njegovog protivnika) radio je to jako dobro te je bio iznimno precizan. Nokautirao je svog protivnika gađajući ga na nezgodna mjesta. Dobio je 3 boda.
Nakon dugačkog školskog sata, Clare je prozvala sve osobe koje su dobile 5 bodova. Diana ih je, iz nekog razloga, sve zapisala.

Popis je išao ovako:
1   Piper Abfel (psiho cura, umom kontrolira kamenje)   5b
2   Loreen Shine (pješćana oluja) 5b
3   Arthur Ares (???) 5b
4   Rachel Pariera (cura koja je skoro zadavila protivnika svojim kamenim narukvicama) 5b
5  Rex Night (creepy lik koji kontrolira kuglice metala) 5b
6  Pam Snivy (kontrolira biljke, zavezala prozivnika) 5b
7   Richard Ostrig (stvara lavu) 5b

Zapisala je i sve sa 4 boda (e to je bio dugačak popis!), ali to nisam čitala jer me nije zanimalo.
''Zašto sve to zapisuješ?'' morala sam pitati.
''Moja sestra je bila ovdje, sve mi je ispričala. Ovisno o tvom broju bodova, razvrstaju te u razine. Nastavu pohađaš sa onima koji su tvoja razina. Možeš porasti razinu više ili niže, ali o tome odlučuje žiri profesora koji će nas ocjenjivati svaki mjesec. Sestra mi je rekla da su nju dosta često tjerali da se bori sa učenicima iz više razine te ako ih pobjedi, prolaz u višu razinu joj je osiguran. Nemoraš ih pobjediti da prođeš, ali opet moraš pokazati da imaš izvrsnu strategiju. E tu sad nastupa ovaj popis! Zapisala sma svakog učenika kako bih mogla proučiti njihovu taktiku u borbi i pronaći njihove slabosti. Tako moram uspjeti'' ispričala mi je ponosno.
''Moraš mi dati da to nekada pogledam!'' bilo bi šteta da to ne iskoristim ''U kojoj si sobi?''
''4. vrata, soba 3''
''Uh, čovječe to je daleko!'' ali nema veze, taj popis bio mi je bitan
''Ma to je samo prvotni raspored, kasnije će mo moći sami birati, osim ako si 4. ili 5. razina, oni imaju svoj odjeljak''
Odjednom mi je postalo još više žao zbog svoja 2 boda.
''Znaš što'' izvalila sam odjednom ''vidimo se večeras!''
''Može, ali obećaj mi nešto'' rekla je.
''Što?''
''Neka popis ostane tajna, ako netko sazna za njega, mogla bih ga izgubiti, a to je zadnja stvar koja mi treba''
''Naravno''

Neki bi mogli pomisliti da me zanima samo taj popis, ali također želim biti u kontaktu sa Dianom, danas se pokazala kao dobra osoba.

                                    ♢♢♢

Školska kantina bila je ogromna! Bila je podjeljena na 4 odjeljka, prvi je bio za prve, drugi za druge, treći za treće i (nebiste vjerovali!) četvrti za četvrte razrede. Svaki je odjeljak imao hrpu smeđih spojenih drvenih stolova za učenike 1., 2., 3., i 4. razine, jedan poseban stol od bijelog kamena za učenike 5. razine (tretiraju ih kao kraljeve) i crni stol za profesore (prikladna boja) koji se nalazio na čelu svakog odjeljka. Bijeli stol 5. razine nalazio se blizu profesorskog crnog stola.
Dok sam jela salatu od sira i bog zna što još (neka zelena masa sa crvenim mjehurima, koja je bila iznenađujuće ukusna) bacila sam pogled na učenike bijelog stola.
Nisu djelovali umišljeno, a neki od njih bili su iznenađeni tako visokom pozicijom. No ne i Arthur. Izgledao je kao da je tako nešto očekivao, kao da je sve to dio njegovog velikog plana.

''Onda, idemo li do moje sobe?'' rekla je Diana nakon što je smo završile s jelom.
''Idemo'' rekla sam, ustajući sa stolca.

Slijedila sam Dianu hodnikom i slušala njene priče o čudnim poplavama u kraljevstvu zraka, no jedina stvar o kojoj sam mogla razmišljati bila je moj prvi dvoboj s Arthurom Aresom.