The one I hate

Part 11

Cim je nastava zavrsila pozurila sam do auta. Niall je vec bio tamo. 

-Hej!-pozdravila sam ga.-Nekako si tih danas?- gledala sam ga ocekujuci odgovor od njega.

-Nisam.-rekao je i nastavio gledati u daljinu.

-Stvarno? Neces mi ni reci u cemu je problem?- bila sam malo ljuta jer se Niall nije imao razloga da se ljuti na mene.

-Hej Ave!-zacula sam Neymarov veseli glas. Dosao je do mene i zagrlio me.

-Hej lakse malo.-pokusavala sam maknuti njegove ruke .

-Katy je tamo.-kimnuo je glavom prema skoli.

Okrenula sam se,ali tamo nije bilo nikoga. Neymar je vec bio u autu kad sam shvatila.

Sjedio je pokraj mene,a Niall je sjeo naprijed.

-Zasto si lagao da je Katy bila tamo?-pitala sam ga.

-Pa bila je tamo.Zar ju nisi vidjela?-izgledao je ozbiljno.

-A dobro. Nije vazno.-osmjehnula sam se.

Cim smo stigli kuci Neymar i Jake su odjurili spremati se za utakmicu,a Niall je bez ijedne rijeci otisao.

Sad me vec pomalo zabrinjavalo njegovo ponasanje. Nije mi jasno zbog cega je toliko ljut?

Moje misli prekinula je mama.

-Dobar dan i tebi.-mahala mi je rukom ispred lica.

-Aha..dobar dan.-nasmijala sam se jos uvijek gledajuci u pod.

-Nesto nije u redu?-pitala me mama zabrinuto.-Nisi valjda opet jedinicu dobila?-rekla je razocarano.

-Nisam mama. -rekla sam pomalo ljutito jer imam osjecaj da ona od mene nista drugo ni ne ocekuje. Samo jedinice.

-Nego? U cemu je problem?- primila me za ruku i sjele smo skupa.Ja  na fotelju a ona pored mene na stolicu.

-Ne znam sto se dogada s Niallom. Danas ujutro je sve bilo u redu i sad odjednom vise ne zeli pricati sa mnom. Jako je ljut,a kad ga pitam sto je ne zeli mi nista reci.-objasnila sam joj.

-Eh,stvarno ne znam. Da nisi napravila nesto sto bi ga moglo povrijediti?-pitala me.

-Hm..pa..znas da je Neymar  meni pomogao oko matematike?-

-Da..- rekla je pomalo zacudeno.-I ? -

-Pa on se zeli rijesiti neke plavuse koja ga gnjavi pa smo se dogovorili da cemo pred njom glumiti da smo skupa. Mislim da mozda to Niallu smeta.-

-Ti i Neymar ste sada skupa?-cudila se jos  vise.

-Ma ne..zar me ne slusas. Glumimo samo zbog ove plavuse,ali mislim da se ja Niallu svidam. Ne znam sto da napravim. On je meni prijatelj i nista vise. Znam ga otkad znam  za sebe.-rekla sam tuzno jer stvarno nisam znala kako cu to reci Niallu.

-Joj duso stvarno ti tu ne mogu pomoci. Objasni to Niallu nekako. Ovako ce samo biti gore ako mu nista ne kazes. Mora znati na cemu ste.-rekla je mama i poljubila me u celo.-Moram zavrsiti rucak.-rekla je i otisla.

Ostala sam sjediti i razmisljati o tome. Sto sad? Ako kazem Niallu izgubit cu najboljeg prijatelja. Ovo s Neymarom je ionako samo gluma. Da li vrijedi izgubiti prijatelja zbog nekog koga sam donedavno mrzila?

Mucila sam se s tim mislima dugo. Prekinula me mama s pitanjem.

-Zar ti ne ides na utakmicu?-pokazivala je na sat. Bilo je 16:45  ,a utakmica pocinje u 17.00h

-Neee!-zaderala sam se glasno.-Zasto mi nisi prije rekla!-trcala sam ko luda u sobu da se presvucem.

Razbacala sam svu odjecu poo sobi ne bi li nasla nesto lijepo.

Nasla sam haljinu i stala ispred zrcala.

-Ne.-rekla sam cim sam ugledala svoj odraz. Nasla sam neku ljetnu haljinu koju sam dobila od mame kao poklon. Odlucila sam ju obuci jer ju jos nisam nosila,a to mi je bila prilika da pokazem mami da mi se svida. Ona je oduvijek htjela da ja nosim takve haljine,ali ja to nisam htjela.

Bit ce presretna kad vidi.

Obukla sam na brzinu haljinu i naravno bijele conversice. Svezala kosu u rep i stavila samo maskaru jer sam pretpostavljala da ce biti vruce pa nisam stavljala previse sminke.

Uzela sam mobitel i stavila parfem u zadnji tren. Pogledala sam na sat ,16:55.

Pojurila sam stepenicama.

-Ja idem na utakmicu. -rekla sam mami i odjurila. Nije me stigla ni pozdraviti.

Morala sam ici pjesice,a utakmica samo sto nije pocela.

Neymar P.O.V.

Stajali smo na terenu i spremali se za pocetak utakmice. Nisam je nigdje vidio.

-Jake, Ave dolazi jel tako?-pitao sam ga.

-Ne znam. Nisam ju vidio da se sprema.-njegove rijeci su me malo zbunile.

Rekla je da ce doci. Obecala mi je...

Gledao sam oko sebe. Provjeravao svako mjesto na tribinama,ali nje nije bilo. 

Ugledao sam Katy. Mahala mi je i smjeskala se. Uzvratio sam joj jednim umjetnim smjeskom.

SIgurno puca od srece sto Ave  nije tu.

Zacuo sam zvizduk. Utakmica je pocela.

Avery P.O.V.

Trcala sam brzo koliko god je to bilo moguce. Dojurila sam i sjela na prvo slobodno mjesto. Utakmica je trajala vec 10  minuta i nije im bas najbolje islo. Gubili su 1:0.

Trazila sam Neymara pogledom. Moju potragu prekinula je Katy koja je ,naravno,sjedila pokraj mene.

-A jesam si dobro mjesto nasla.-rekla sam tiho i okrenula ocima.

-Oho, pa dosla si. Ja sam vec mislila da si napokon odustala od Neymara. Mislim,bilo bi i vrijeme da je s nekom curom dostojnom njega.-govorila je i odmjeravala me.

-Javi mi se kad budete u vezi.-rekla sam zadovoljno i namignula joj.

Odustala je od prepiranja jer je shvatila da pokusavam naci Neymara pa je i ona pukusala isto.

Mahala je rukama ,cak je i ustala.

Neymar ju je primjetio,ali je primijetio i mene. Pojavio mu se smijesak na licu.

Katy je primijetila da je taj smijesak bio namijenjen meni pa je sjela razocarana svojim neuspjehom.

Nije prosla ni minuta,Neymar je dao gol. Pet minuta kasnije pao je jos jedan gol. Jake i NEymar su bili jako sretni jer su vodili 2:1,a utakmica samo sto nije bila gotova.

Cim se zacuo zvizduk za kraj utakmice potrcala sam na teren.

Neymar me vidio i pojurio prema meni. Podigao me u zrak.

-Pobijedili smo!-derao se i vrtio me.

-Supeer,a sad me spusti.-smijala sam se glasno.

-Oprosti.-rekao je i spustio me.

-Ne, ti oprosti sto nisam dosla na vrijeme.-rekla sam tiho

-Ma nema veze. Bitno da si tu i znas sto, danas idemo nas dvoje idemo van. Moramo proslaviti ovu pobjedu.-rekao je veselo ocekujuci moj odgovor.

-Sretno ti bilo s tim da nagovoris moju mamu da me pusti.-smijala sam i potapsala ga po ramenu.

--Bez brige ,ja cu to rijesiti.-rekao je,poljubio me u obraz i odjurio k deckima da proslave.