Možda ipak ljubav.

Part 1

12:06h je prikazivao moj mobitel dok sam škiljeći gledala pošto je svijetlost za moje snene oči bila prejaka, oh krasno, danas sam čak i uranila. Zbilja se moram odviknuti od ovoliko spavanja, škola počinje za 2 dana nažalost. Mislim, ne spavam ja dugo sati zapravo nego do kasno u noći budem budna i onda nikako da se dignem. Thug life.
Nevoljko sam ustala, doslovno dovukla se do kupaonice i obavila sve što sam trebala.
Uputila sam se u kuhinju i skuhala si kavu (ništa bez kave) te se zavalila na kauč u dnevnom i upalila disney kanal. Ni 17 godina nije prestaro za disney molit ću!!
Još 2 sata mogu samo uživati sama, onda mi tata dolazi s posla. Mislim nije neka razlika kad je doma, pošto samo sjedi za računalom i nema veze samnom. Tako je već 2 godine otkada je majka otišla radit u Kanadu pošto smo bili financijski nestabilni skroz. No njoj se tamo svidio život i odlučila je ostati tamo, ovo ljeto sam bila 2 tjedna kod nje i svidjelo mi se a pošto mi nedostaje a i tamo je bolji život selim se kod nje. I to za ni manje ni više nego jedan dan. Čovječe nisam ni svjesna da stvarno idem. Otac ostaje ovdje, pošto otkad je mama otišla i ono malo njihove ljubavi se raspalo. Iako su mi roditelji shvaćam da je bolje, jer odmalena slušam svađe i trpim vrlo grozne stvari koje je ponajprije mojoj majki činila ta 'ljubav'. Jedan od razloga zašto ne vjerujem u ljubav kao što sam rekla.
''Di si malena" - nasmijala sam i potapšala mjesto uz mene svome malom slatkom čudovištu, psu jel. S njom provodim i najviše vremena pošto tata dosta radi a poslije posla obično ode negdje pitaj boga gdje, vjerovatno kod neke svoje cure ili u kafić. Do prije godinu dana i brat je živio s nama no on se onda skup sa svojom curom preselio u neki stan, ima 20 godina pa bilo je i vrijeme.
Svoju Lucy, volim najviše na svijetu. Bez nje ne mogu, čudno je kako ti životinja može tako prirasti srcu. Ona je mali slatki pekinezer i luda je skroz.
"Šta je mala mazila bi se a?"- prevrtala se na leđima što bi obično značilo da je raspoložena za ćeškanje po trbuhu. Dok je ona proizvodila neke svoje čudne zvukove ja sam se smijala i prolazila rukom po njenom mekoj dlaci.

I tako kao i obično ispijala sam kavu, gledala tv i dosađivala se. Još jučer sam se pozdravila s par prijatelja, s onima kojima sam u biti provodila i najviše vremena osim s najboljom prijateljicom Lanom tako da ove zadnje dane tu mogu polako bez žurbe provesti, ne volim se žuriti s pakiranjem pa ja to sve laganini.

Ostatak dana je prošao tako što sam skuhala ručak, počistila malo po kući, prošetala psa, spakirala još jedan (predzadnji) kofer i sad se evo uputila do kafića na sok s Lanom.

"Lala!" nasmijano je uzviknula Lana kad me je ugledala. Lala mi je nadimak po kojem me većina zovu, pravo ime mi je Delilah. Strano i pomalo neobično za Hrvate ovdje no moja majka je čula to ime još kad je bila mala i čvrsto odlučila tako nazvati kćer. Meni ce čak i sviđa, odudara od drugih tu.
"Pa heej Lana, šta ima"- pozdravile smo se zagrljajem. " Ne mogu vjerovati da ideš sutra, ugh nedostajati ćeš mi" kroz neki jauk je tužno to rekla. A duša, dosta smo povezane, to je jedna od rijetkih osoba koje sam upoznala i zapravo nisu sranje. Upoznale smo se prije 4 godine i odmah smo si kliknule, od tada smo nerazdvojne. " A i ti meni, obavezno ćemo se čut što češće i kad završiš školu dolaziš k meni, jasno?"- Povela bi ja nju i sada da joj roditelji dopuštaju, no razumijem nije ni školovanje završila nit je punoljetna.
" Nadam se draga, nadam se. Sad kad tamo nađeš nekog dobrog frajera tamo su sami komadi mmm"- Namignula mi je. Tipična Lana, samo dečki, izmjeni po 3 dečka u mjesec dana. No dobro ona je u biti samo u potrazi za gospodinom pravim pa isprobava svakog s kojim se ukaže kakva prilika. Dobro i ja znam petljat s dečkima, no iz zabave samo. Nikad nisam išla na išta ozbiljnije, također imam granice. Ma da se lako zaljubim, brzo se i 'odljubim'.
" Znaš da me to ni ne zanima baš, i nadam se da neću opet padat lako na budale, no ne brini poslat ću ih tebi"- Ovog puta sam ja njoj namignula.
"Inati se ti i dalje, no nećeš pobjeći od ljubavi samo tako. Vidjet ćeš ti kad se jednom zaljubiš onako zapravo''- Evo je opet.. " Ne vjerujem, al dobro. Pusti. Nego..." Brzo sam promijenila temu. Pričale smo još neko vrijeme o svemu i svačemu, većinom o tome kako ćemo si nedostajat kad odem, prave ženskice.

Došla sam kući, spakirala zadnji kofer i sve potrebne stvari za put. Ako slučajno šta zaboravim poslat će tata poštom, ali nadam se da nisam ništa. Oko 23:20 čula sam tatu kako ulazi u kuću, o da a radi kao do 15:00... Pošto mi se nije spavalo još sam malo s njim pričala, ionako sutra odlazim bio bi neki red jel. Sutra u 8:00 imam avion i nadam se da neću zaspat, sad me već neka nervoza hvata.

Prvi dio je tu. Puklo me je da pišem i nadam se da će itko zapravo i čitati tako da se motiviram da pišem i dalje pošto bi zapravo voljela, a ne ko i svaku svoju priču u glavi ostaviti nedovršeno... Ako itko ima, molim te, ostani.