Možda ipak ljubav.

Part 2- Stranac

"Pretpostavljam da je to to onda, idem."-
Slegnula sam pomalo tužno ramenima, iako nemamo baš najbolji odnos volim svog oca i nedostajat će mi.

"Obavezno javi kad stigneš i dobro se čuvaj"-

Još smo se jednom zagrlili te sam lagano krenula prema ukrcavanju, pošto se začuo zadnji poziv za let Kanada.

Pronašla sam svoje sjedalo koje je na moju sreću bilo do prozora, obožavam sjediti do prozora kad putujem. Stavila sam slušalice u uši i pustila The A Team by Ed Sheeran, volim tu pjesmu, volim tog pjevača. Primjetila sam da je do mene sjela žena kasnih tridesetih, dobro bar nije neki jezivi perveznjak, kao prošli put kad sam išla, o ne pitajte...Kroz prozor sam vidjela da polijećemo, prošli put sam se malo uhvatila za sjedalo jer mi je bilo prvi put da letim no sad nemam ni ono malo straha. Štoviše uživala sam. Pjesma je završila i sad je uslijedila isto meni vrlo draga Lana Del Rey, zagledala sam se kroz prozor i pustila da misli odu do onih oblaka tamo. Zbilja se nadam boljem životu s mamom, bojim se kako ću biti prihvaćena u društvu, jer prije nisam imala baš najbolja iskustva s tim. Želim da krene sve na bolje. Iako imam samo 17 godine na neki način želim krenuti ispočetka, ostaviti ružne stvari i prošlost iza sebe. Razmišljajući sam utonula u san..

Probudio me je glas stjuardese koja se kroz one vražje zvučnike il kakogod derala da smo stigli, divno buđenje. Čovječe ni ne mogu vjerovat da sam prespavala cijeli put, pošto teško spavam dok negdje putujem.

"Lalaa! Lala!"-

Začula sam u blizini glas koji je dozivao mene i kad sam se okrenula vidjela sam mamu kako trči prema meni. Napokon već pol sata zujim po ogromnom aerodromu ogrooomnog Toronta.

"Mama!"-

Uzbuđeno uzviknula bacila torbe i zagrlila je što snažnije.

"O kako si mi falila"- Promrmljala mi je u kosu.

"Kako si putovala? Jesi jela? Jesi gladna? Si išta spavala?"- Klasika.

"Ej ej lakše malo, jedno po jedno."- Smijala sam se.

"Dobro, kakvo je bilo putovanje?"

"Ok, prespavala sam cijelo tak da."- Odgovorila sam.

"Jesi gladna?"-

Na to se moj trbuščić oglasio, no nije mogla ni čuti od silne buke. Nisam ništa ni jela od jutros, a sad je 19 sati navečer.

"Umireeem"- Zajaukovala sam napola dajući joj do znanja da jesam gladna.

"Ok spremila sam ručak pa ćeš jesti, idemo."

Moj novi dom je kuća ne daleko od centra grada. Imam svoju sobu s napokon svojom kupaonicom i divan balkon.
Imamo zapravo dosta velik dom za razliku od prijašnjeg malog stana kakav je moja mama imala prije nego što sam ja došla. Sad nedavno se uselila u veću i bližu kuću mojoj školi.
Jela sam i otuširala se, navukla sam tajce i ogromnu tammo plavu GAP hoodie, kosu svezala u neurednu punđu te se uputila u obilazak kvarta, ostavljajući raspakiranje za kasnije. Bilo je 21:04 sati, meni taman za šetnju prije spavanja.

"Nemoj dugo ni predaleko da se ne izgubiš!" - Derala se mama iz dnevnog boravka dok sam izlazila iz stana.

"Ne brini, pusa!" - Uzvratila sam

Sad bi voljela da je moja Lucy tu, pa bi mi bilo lakše šetati. Nije da se bojim, štoviše ja u mraku uživam no pravila bi mi neko društvo. Baš mi fali to moje čupavo čudovište. Nju će brat dovesti kad bude išao u posjetu nama. Treba još neke papire za nju srediti pa nije mogla odmah.

Šetala sam i uživala u tišini, pošto nismo smještene u samom centru grada nego pokraj kojih desetak kilometara bilo je mirnije. Dobro sam pazila kuda idem da se znam vratiti, nije mi u cilju izgubiti se već prvi dan. Ugledala sam malo uvučeni dio nekog parka ili što li je to već, neko malo jezero okruženo drvećem. Neobično ali vrlo lijepo. Pronašla sam neku klupici te sjela pokraj jezera. Tako prokleto mirno, jednostavno predivno. Izvadila sam kutiju cigara iz džepa i zapalila. Da, pušim. Nije me društvo natjeralo, sama sam počela i tad nitko nije ni znao, bila je to moja odluka. Svjesna sam da šteti mom zdravlju, ali mislim da mi to neće odrediti sudbinu ako trebam umrijeti, ne mogu to spriječiti. U dimu sam pronalazila neki svoj gušt i smirenje. Pustila sam misli da odlutaju te nakratko zatvorila oči prije nego li me trgnulo neko šuškanje i čula sam korake. Istina da uhvatila me trta te sam stisnula šake da budem spremna za obranu.
Koraci su bili sve bliži i bliži, a moje srce je lupalo sve jače i jače.
Ubrzo se je iz tih drveća di je ajmo reć ulaz do klupe i jezera izašla osoba. Pretpostavljam mladi muškarac, već je bio mrak pa nisam dobro mogla raspoznati, a mala lampa pokraj ni nije nešto mogla puno pomoć. Koliko sam mogla vidjet imao je crne uske hlače podrapane sa svih strana (klasika) i sivo-crnu hoodiecu s navučenom kapuljačom na glavi. Krasno sad dok je neki manijak.
Približavao se klupi, moj stisak je bio sve jači. Podigao je glavu i načas se smrknuo te mi se obratio.

"Oho netko je ukrao moje mjesto." Pošto je sad poprilično blizu mogla sam ga bolje proučiti. Čini se da je negdje mojih godina, iz kapuljače je provirivala tamno smeđa ili crna kosa (to još ne mogu najbolje vidjet). Crte lica su bile prelijepe, doslovno ostavljaju bez daha. Vilica onako savršeno oštra. Damn nisam dugo vidjela ovako zgodnog dečka. Malo sam se opustila pošto nije izgledao kao da ima namjeru naudit mi.

"No? Samo ćeš zuriti u mene?" - Podsmijao se.

Shvatila sam da ga predugo proučavam i nisam ni reagirala na pitanje koje mi je postavio.

"Tvoje mjesto? Oprosti nisam znala da je ovo privatan posjed."- Sarkastično sam odgovorila.

"Hm znači bahata, mogu se nosit s tim"

"Jej super za tebe"- Zakolutala sam očima i povukla dim. Sjeo je do mene, njegov miris me počeo istog trenutka opijat. Predivno je mirsao, a ja sam slaba na muške parfeme.
Okrenula sam glavu prema njemu.

"Ti ovdje stalno dolaziš?"

"Dap, zato sam rekao 'moje mjesto' jer inače ovdje nitko ne dolazi. Al ja pronalazim neki mir pa ono često dođem tu"- Slegnuo je ramenima, pogledao na kratko te opet okrenuo glavu povukao dim i ispuhao ga ispred. Damn.

"A što ti radiš ovdje? Nisam te nikad zapravo vidio ni u blizini gdje"

"Doselila sam se danas tek, šetala sam i eto također pronašla neko mjesto za opustiti se."

Opet je okrenuo glavu prema meni.

"Znači omeo sam te malo,a?"- Razvukao je usne u smiješak.

"Prije bi rekla ja tebe, uvalila sam se u tvoj teritorij"- Uzvratila sam osmijeh i našalila se.

"A dobro ajde, teške volje odobravam da i ti koristiš ovo mjesto ponekad"- Slegnuo je ramenima i nagnuo glavu kao da nema drugog izbora.

"Ajme, kakva čast. Zahvaljujem!"- Glumila sam oduševljenje. Oboje smo se pukli smijat.
Ima i divne zube, što je kod mene još jedan veliki plus.

Pogledala sam na sat, 23:09. Vrijeme leti, definitivno moram krenuti doma.

Ustala sam, spremila cigare u džep. Stranac (pošto mu ne znam ime) me je promatrao.

"Već bježiš? Da te nije malo strah mene,a?' Dignuo je obrvu i smijao se.

"Nikako. Iako bi mogao biti neki manijak zapravo razlog što idem je vrijeme. Kasno je već"

"A mala curica mora spavati jel?" Zajebavao me.

"Ne, nego prvi dan sam tu i nije svejedno mami da do kasno budem vani a ni ne znam područje još. Uostalom šta se ja tebi imam opravdavat" - Zakolutala sam očima, iako je vraški lijep iritira me pomalo.
Okrenula sam se i krenula hodati. Bez pozdrava zgodnom strancu.

"Heej a ni ime nisam dobio!"- Izderao se zamnom

"Možda sljedeći put!" - Odvratila sam i otišla.

Te noći sam zaspala s mislima o mladom zgodnom strancu koji me na neki način zaintrigirao.

Potrudit ću se da dalje bude bolje, na početku mi je malo teže i ono strah me da baš nitko ne čita.
Možda ima kakvih greškica, ne zamjerite. Ja ću se trudit redovno pisat nastavke pa možda s vremenom i dobijem čitatelje hehe