Možda ipak ljubav.

Part 4- Škola i novo društvo.

Na neugodan zvuk alarma sam brzo skočila iz kreveta jer me čak i prepao, dugo nisam čula taj odvratan zvuk koji će me nažalost sada buditi svaki dan.
Nevoljko sam se dovukla do kupaone i brzo uskočila u tuš da me razbudi. Ughhh ovo je tako teško.

Obavila sam sve higijenske potrebe te se bacila na šminkanje. Za prvi dan sam se čak potrudila te napravila full face makeup ali ništa pretjerano. Šminkat se stvarno volim, to mi je na neki način i hobi, uvijek se volim poigravati s njom bez obzira da li uopće negdje idem. Uostalom ugodnije se i osjećam kad imam nešto šminke na sebi, samopouzdanje mi je nula. Ma da nakon nekog vremena ovako rano ujutro izgubim volju za lickanje pa se šminka svede na minimum, no svejedno je ima.
Kosu sam ostavila normalnu dolje spuštenu. Imam crnu po dosta dugačku kosu, seže mi skoro do struka. Obukla sam uske crne traperice poderane na koljenima, bijelu bluzu i crvenu jaknicu preko toga. Poprilično zadovoljna s outfitom danas.
Zgrabila sam svoj crni ruksak te se uputila do kuhinje.
Pojela sam na brzinu kroasan i popila malo kave. 7:24 o fak fak zakasnit ću na bus.
Brzo sam navukla svoje bijele starke te izjurila van. Nemam puno do stanice no svejedno sam trčala da mi ne pobjegne bus.
Stigla sam točno u zadnji čas. Nije uopće da sam se zapuhala i vjerovatno izgledala mutavo dok sam ulazila no kao da me briga. Sjela sam na kraj busa i stavila slušalice u uši.

Nakon nekog vremena osjetila sam tapkanje na ramenu. Okrenula sam glavu i vidjela slatkog dečka koji prstom pokazuje na sic pokraj mene te valjda pita jel slobodno, pošto sam imala slušalice u ušima nisam čula. Skinula sam ih, primijetivši to ponovo je pitao.

"Da, da naravno" osmjehnula sam se.

"Tenks" uzvratio je osmijeh.

"Ja sam Adam" pružio je ruku.

"Delilah" položila sam svoju ruku u njegovu i lagano je protresla.

"Koja si godina, nisam te prije viđao?"

"Zadnja. Doselila sam se tek ovdje pa zato." Zainteresirano me pogledao.

"Oho, odakle?"

"Hrvatska, ako znaš uopće di je to" Lagano sam se nasmijala. Rijetko ko zna uopće za našu malu zemlju pa me nebi ni čudilo da nema blage di je to.

"Čuo sam za more tamo jedino. Zanimljivo, prilično dobro pričaš engleski, jedino sam po naglasku malo naslutio da nisi odavde."

"Učim ga od malih nogu pa nije problem" Ponosno sam se nasmijala. Ako mi išta ide to su jezici. Znam engleski, njemački, talijanski i pomalo španjolski. Barem nešto.

"Pa to je super" Široko se nasmijao. Dečko se čini stvarno simpatično.

"A koja si ti godina?" Upitala sam spremajući slušalice u torbu, očigledno da mi neće trebati.

"Isto zadnja"

Taman je bus stajao i parkirao se ispred ogromnog pakla koji je vanjski zapravo lijepo izgledao. Adam i ja smo zajedno izlazili iz busa i hodali prema ulazu.

"Hej mogu li pogledati tvoj raspored možda nešto imamo zajedno a nova si pa da ti olakšam" Ovaj dečko je spas.

"Naravno, gee tenks." Pružila sam mu svoj papir gdje je pisao raspored predmeta te brojevi učionica gdje se nalaze.

"Matematika mhmm, sociologija mhm, biologija nahh, engleski mhmm, kemija nahh, tjelesno mhmm..." mrmljao je.

"Oke znači stavio sam ti kvačicu kraj svakog predmeta koji imamo zajedno u redu?" Dignuo je obrvu. Kimnula sam glavom.

"Možeš li mi pomoć pronaći moj ormarić"

"Naravno, koji broj imaš?" Pogledala sam na broj koji je pisao kraj ključa. Ovaj dečko će mi stvarno olakšati život.