Blue Feelings

4. poglavlje

Author's note: Napisala sam na svoj conversation wall zašto jučer nisam napisala nastavak.
Još jednom se ispričavam :)

Kad je odsvirao posljednju notu pjesme koju ju je on osmislio i moram priznat dečko ima talenta. Riječi imaju smisla, a tek sama glazba, instrumentalni dio čini sve baš kako treba. Sve je ukomponirano savršeno.

"I? Kako ti se čini?" Upita me odlažući štapiće za bubnjeve na stol i sjedajući pored mene.

"Odlično je. Sviđa mi se." Nasmijem se. Bez imalo laganja, Nolan izgleda tako seksi dok svira bubnjeve, možda zbog bicepsa ili način kako svira i prepusti se samom sviranju kao da je u drugoj dimenziji koja ga totalno opušta.

"Pa, mislio sam te pozvati na koncert od mog benda u jednom omanjem kafiću. Naravno, ako želiš?" Upita me nesigurno i počeše se lijevom rukom iza desnog uha. Izgledalo je slatko, ne bih ga mogla odbiti.

"Naravno!" Uskliknem. "Kada je?" Kažem čvrsto mu davajući do znanja da sam jako zainteresirana za koncert i da mu podignem samopouzdanje

"Super. U subotu, u 8 navečer do nekih 1 ujutro. Ja ću te vratiti kući ako hoćeš." Osmijehne se tako širokim osmijehom koji bi osvjetlio cijeli Dublin.

"Trebala bih ići kući sada, vidimo se sutra." Sjetila sam se da je tata možda umro od brige.

"Hej, čekaj, mogu li dobiti tvoj broj mobitela?" Slatko se nasmijao, pružajući njegov mobitel prema meni.

"Aha, da." Nasmijem se i napišem broj na mobitel, razmijenimo pozdrave i krenem kući.

...

"Pa dobro jesi ti zdrava?!" Vrištala je Emma na mobitel.

"Nisam baš. Ali umno u potpunosti sam zdrava." Nasmijala sam se iako ona to ne može vidjeti.

"Oprosti. Pa mogao te ubiti! Znaš i sama kakvih sve ljudi ima. Brinem se za tebe K." Kaže zabrinuto, volim kada me zove K, tako me zove od kad smo se upoznale, iako moje ime nije dugačko.

"Ali, nije. Em ideš sa mnom sutra na koncert od Nolana, briga me, bez izlika." Izgovorim sve to kroz smijeh.

"Znaš, sviđa mi se kako dečko utječe na tebe. Nikada me nisi ovako nagovarala da izađemo. Baš sam sretna radi tebe. I da naravno da idem s tobom" Emma je bila u pravu. I ja sam po prvi put u životu bila ponosna na samu sebe.

"Čujemo se kasnije Em, volim te."

"Okej, volim i ja tebe K." Kaže i poklopi.

Ustanem se s poda na kojemu sam ležala i krenula u prizemlje u kuhinju gdje sam ugledala svoga oca kako kuha njegove poznate makarone sa sirom.

"Princezo, postavi stol. Jesi li popila lijekove?" Kaže veselo. Volim kada je takav, veseo i zove me princeza ili Ky.

"Jesam. Tata bi li ja mogla s Emmom ići sutra na koncert? Imam besplatne ulaznice." Kažem, slažući beštek i salvete pored tanjura.

"Ako Emma ide...Nemam ništa protiv." Zastane pa se nasmije. "Otkud sada to, znaš nikada nisam očekivao ovo."

"Ljudi se mijenjaju." Nasmijem se i uzmem zalogaj savršenih makarona sa sirom.

"Presretan sam zbog tebe." Kaže i pritom i on uzme zalogaj.

"Idem se otuširati i otić spavati, hvala tata." Ustanem se, pospremim tanjur u perilicu za suđe i poljubim ga u obraz.

"Laku noć, princezo." Kaže i zagrli me.

Skinem odjeću, uđem u tuš kabinu i pustim hladnu vodu da mi pada niz tijelo. Voljela sam ovaj osjećaj, samo ja i moje misli. A ovaj put u mislima je bio Nolan.