Blue Feelings

3. poglavlje

Author's note: Budući da je početak osmog mjeseca, odlučila sam pisati nova poglavlja svaki dan, sve do 28.8., objasnit ću vam tek tada zašto.
Uživajte u čitanju:)

"Khm." Začula sam kako se neka muška figura ispred mene zakašljala. "Zauzeto?" Upitao me pokazujući prstom na mjesto na klupici pored mene.

"Slobodno." Nisam ni usudila podignuti pogled s knjige.

"Lijep dan ha?" Započeo je razgovor sa mnom. Krasno. Stvarno mi je još i on trebao.

"Aha." Odgovorim kratko i jasno sam dala do znanja da mi se stvarno neda puno komunicirati, ali nekako mi je prijalo njegovo prisutstvo.

"Dobro. Izgleda da je vrijeme da pođem. Vidimo se?" Osmijehne se svojim predivnim bijelim zubima i moram priznati privlačio me njegov pirsing na donjoj usni.

Hrabro, ali i dalje bojažljivo sam odlučila ga upitati "Hoćeš li ostati praviti mi društvo?"

"Zanimljivo, naravno." Osmijehne se opet. Bože, što ima savršen osmijeh.

"Što je tu zanimljivo?" Upitam.

"Ništa, slatka si." I počne se smijati. Samo sam izignorirala njegovo djetinjasto ponašanje, ali sam u isto vrijeme i zarumenila na obrazima zbog njegovog komplimenta.

"Kylie."

"Nolan. Drago mi je." Kaže i pruži ruku.

"Inače se nabacuješ curama koje čitaju knjigu u parku ili?" Malo zlobno ga podbodem ali da ne ispadnem zla sve to kroz smijeh izgovorim.

"Ne, tvoja ljepota me privukla tebi, pa sam se nadao da si lijepa i iznutra. I nisam pogriješio." Nadoda vrlo hrabro. Na te riječi, svaka dlaka na mojim rukama se digla i kao da mi je govorila da bih mu možda trebala dati šansu.

"Hvala." Kažem i osjetim kako je krv u mojim obrazima opet šiknula i moglo se vidjeti jer sam se zarumenila kao da sam stavila najcrveniju nijansu rumenila.

"Inače, što misliš o tome da te častim jednom vrhunskom kavom u obližnjem kafiću?" Osmijehne se i prođe rukom kroz svoju tamno smeđu kosu koja je krasila njegov skalp.

"Da, naravno." Uzvratim osmijeh i ustanem sa klupice.

...

"Što misliš o teoriji da možda stvarno postoje neka bića u svemiru?" Reče prije nego što otpije gut stvarno vrhunske kave.

"U to potpuno vjerujem. Ako postoje znakovi života na Zemlji, onda mora postojati i na nekim drugim planetima." Kažem, podižući naočale koje su mi završile na vrhu moga nosa.

"Tako si drukčija." Kaže tiho ali dovoljno da ga čujem.

Jednostavno sam se zarumenila i nisam ništa upitala jer mogla bih dobiti odgovor tipa "ti zračiš pameću koja se rijetko viđa, tako si lijepa dok pričaš o teorijama života na drugim planetima..."

"Razmišljao sam, hoćeš li vidjeti kako sviram? Sviram bubnjeve." Ovo nisam očekivala. Mislila sam da svira gitaru, s obzirom da pirsing, predivno uzdignuto smeđa kosa i crne uske traperice ulaze u sliku gitarista. Valjda mediji tako kreiraju slike savršenih gitarista.

"Da, naravno." Uputim mu širok osmijeh da mu dam do znanja da mi se sviđa njegova ideja.