Danas je kišilo. Zapravo, još uvijek kiši.
Kako mrzim kišu, Mirane, kako je mrzim. Mrzim kišu jer si ju ti voljeo, i uvijek si me vodio van po kiši.
Lije kao iz prokletog kabla, kao riječi iz ove olovke. Kao krv iz tvojih ogrebotina.
Zašto ih nikad nisam vidjela? Žao mi je, Mirane.
YOU ARE READING
sjeti me se ponekad || original writing
Short StoryNikad poslana pisma jednom Miranu koji je naglo otišao.