Deeply yours

Chapter 10

"Jutro", otvorim oči na zvonki glas svoje sestre. 

Prošlu noć nam je bilo jako zabavno. Do kasno smo pričale jedući hranu koju sam pripremila, a kasnije smo pričale do ranih jutarnjih sati. Iako je bilo hladno, izdržale smo.

Sada smo na dalekom putu, od nevjerojatnih par koraka, prema kući. Jedino što me muči je pitanje tko će kasnije sve pospremiti ako Peyton i ja ne nađemo vremena...

"Della, hvala ti za divan provod", ostavivši kratak poljubac na mom obrazu, kaže mi čim uđemo. Nema ničeg ljepšeg od njene sreće. Sada barem znam da se i sav trud isplatio.

Natočim dvije čaše gustog soka od naranče te krenem jednu dati njoj. Prošlo je svega par sekundi otkako smo ušle, a ona već sjedi u dnevnom boravku na mobitelu. Najvjerojatnije odgovara na poruke i propuštene pozive, kao da će cijeli svijet, uključujući i tvrtku, propasti zbog jedne noći bez javljanja.

Mogla je makar još par minuta pričekati jer sam željela da zajedno doručkujemo. Iako nisam baš izvrstan kuhar, mogu napraviti nešto jednostavno poput palačinki.

"Peyton, možeš li doći?", viknem iz kuhinje u nadi da će me čuti jer je bila zauzeta odgovaranjem poruka. Posvetila se više poslu nego meni. To stvarno zna ići na živce, ali mi i je opet, u drugu ruku, drago da je toliko uspješna u svom poslu.

"Oprosti, Della, ali ovaj poziv je jako bitan", kao i sve drugo osim mene... "Kada završim, doći ću."

Istog trena uzimam pahuljice s police te ih istresem u tanjur s mlijekom jer znam da će ovo potrajati i više no što se čini. Na kraju će preskočiti doručak i otići ravno na posao, ponovo a izlikom da je nešto hitno.

Prije no što sjednem, bosa pretrčim po hladnom mramoru kako bih došla do vlastitog mobilnog uređaja. Ionako nemam ništa pametnije za gledati, budući da sam uzela sebi i Peyton slobodan dan koji ona očito neće iskoristiti.

Sjedam nazad za stol i otključam mobitel. Na zaslonu mi zasvijetli obavijest o porukama na popularnoj aplikaciji Whats App koju sada svi imaju. Stiže s nepoznatog broja.

+44 6908 733240 (HP):
Della, nemoj misliti da sam te ispalio jer se ne javljam tjedan dana, imao sam mnogo posla jer me nije bilo zbog puta u Ameriku. Kako si?

Spustivši mobitel, duboko udahnem te izdahnem ogromnu količinu zraka kojom sam ispunila pluća.

Osjećaj sreće preplavi mi čitavo tijelo dok mi pogled zastaje na Holdenovim inicijalima pored nepoznatog broja. To mora biti on! Zaigrani smiješak zapleše mojim licem kada se uštipnem za drugu ruku kako bih se uvjerila da je ovo stvarnost i da ne sanjam.

Nakon tjedan dana sjetio se poslati poruku. Ne mogu vjerovati, stvarno sam gotovo odustala od svega jer mi se nije javljao, a na kraju sam ja bila ta koja je propustila jučerašnju poruku zbog male zabave povodom Peytoninog rođendana.

K vragu i sve, zašto sam rekla da ostavimo mobitele u kući?

"Nema veze", šapnem sama sebi kako bih se utješila. Sada ću mu odgovoriti i reći da nisam bila u mogućnosti vidjeti poruku kada je poslana.

Trebam li mu uopće odmah odgovoriti ili ne?

Naravno da trebaš.

Imaš pravo, najodbojnije je kada se cura pravi hladna u vezi dečka koji joj se sviđa i kada mu ne želi dati do znanja neke stvari.

Iako bih ga stvarno voljela vidjeti, a sudbina je baš odlučila da živi na drugom kontinentu. Prošla su gotovo dva tjedna otkako smo zadnji put razgovarali. Zašto nikada ne uspijevam pronaći nekog normalnog dečka koji će mi se svidjeti, a ne samo nemoguće ljubavi?