DARK

1. When I was young

Chapter 1.

~Louise Paris~

Kada sam bila mala imala sam problema sa očima. Nisam mogla vidjeti ništa. Ništa osim mraka. Bila sam jako uplašena i mrak je bio moja najveća noćna mora i željela sam da mogu vidjeti i druge stvari osim mraka. Ali kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da mi se ta želja nikada neće ostvariti pa sam naučila živjeti u mraku.

Moji roditelji su me također napustili kada sam bila još malo dijete i nikada ih nisam upoznala. Kada razmislim ja u svom životu nemam ništa...Ništa osim njega...

Mog najboljeg prijatelja. Edward Styles.

Taj dečko čije lice nikada nisam vidjela je samnom još od djetinjesta. Još uvijek se sjećam dana kada sam ga upoznala. Bilo je to smiješno upoznavanje. Pogotovo za njega. Inače ne volim puno pričati o svojoj prošlosti jer je sva moja prošlost ostavljena u mraku. Sve što imam od svoje prošlosti su mirisi,dodiri i okusi.Edwarda u svojoj glavi zamišljam onako kako su mi moji dodiri dozvolili. Dozvolio mi je da dodirujem njegove crte lice kako bi mogla zamisliti u svojoj glavi. Pod rukama sam uvijek voljela osjetiti tu dugu mekanu kosu na njegovoj glavi koja je pod mojim dodirom bila i kovrđava. Ovako izgleda moje upoznavanje.Sve zavisi od dodira,mirisa i ukusa.

Iako je stariji od mene samo godinu dana,on me je naučio svim stvarima. On me je naučio kako da se izborim sa strahom od mrak,on je taj koji mi je kao maloj čitao priče za laku noć ,on me upoznao sa svijetom oko mene. Svijetom kojeg nikada nisam vidjela. On me je naučio da maštam i zamišljam svoj vlastiti svijet u glavi. On je taj koji me nikada nije napustio iako sam imala problema sa vidom. Znala sam sate i sate provoditi plačući a on bi me nježno grlio i govorio kako ću jednoga dana ipak naći novac za operaciju. On je trpio moj ponekad razmaženo ponašanje,trpio je moje suze trpio moje dosadne priče o mojim maštanjima. On je sve to trpio i nikada menije napustio. On me nikada nije napustio kao što su to učinili moji roditelji.

Kada bih ga upitala da mi priča o nečemu što ne mogu vidjeti on bi odbijao jer je znao da ću plakati. Jedne prilike mi je rekao kako svake noći gleda nebo i na njemu vidi milion sitnih zvijezda. Rekao mi je kako ga to nebo podsjeća na mene jer je tamno baš kao i moje oči a ipak se na njemu nalaze male iskrice koje svjetlucaju. Taj dan sam zaželila da mogu vidjeti to nebo. Sjećam se kako sam plakala. Tada me je zagrlio i rekao da ja ipak mogu vidjeti to nebo samo trebam u tom mraku kojeg vidim zamisliti te male bijele iskrice. Od toga dana se sve promjenilo. Svaku noć dok ležim u krevetu zamišljam te male bijele iskrice i smješim se.

Obećao mi je da jednoga dana kada budem mogla vidjeti da će on biti prva osoba koja će mi pokazati to nebo.

To divno mračno zvjezdano nebo.

~Edward Styles~

Kada sam bio mali moji roditelji su me ostavili samog na pragu neke velike zgrade i nikada se nisu vratili. To je bio dom za nezbrinutu djecu. Tada sam bio još mali da bih shvatio značenje te ustanove ali mi se svidjelo kada sam unutra ugledao mnoštvo djece mojih godina. Sjećam se da sam želio naći nekog prijatelja pa sam krenuo niz hodnik. Tada sam osjetio kako je nešto lupilo u mene te sam pao na guzicu kada sam primjetio nju... Louise Paris... Mala djevojčica je također sjedila na podu i shvatio sam da je i ona pala pri sudaru. Ustao sam i pristojno joj pružio ruku kako bi joj pomogao da ustane ali ona kao da je ignorisala moju ruku dok su joj crne oči preplašeno lutale na sve strane. Sjećam se kako sam joj prišao te je uhvatio za ramena pomažući joj da ustane kada je ona ispustila tihi vrisak dok joj je tijelo zadrhtalo. Sjećam se kao da je bilo jučer! Kada se konačno osovila na noge sjećam se da sam joj rekao nešto poput 'Zdravo' očekujući da me pogleda ali ona nije gledala u mene nego u neku tačku koju čak ni ja nisam mogao odrediti. 'Zdravo' sjećam se da je rekla tiho kada se nasmijala te mahnula rukom prema meni iako je izgledalo kao da me neprimjećuje. Ta djevojčica sa dugom tamnom kosom i krupnim velikim očima je bila prelijepa. Kao neka princeza iz bajke ali tek sam tada shvatio da ona ne može ništa vidjeti. Ona je slijepa. Sjećam se da je neka tuga obuzela moje tijelo i došlo mi je da zaplačem i dadnem joj svoje oči ali znao sam da je to nemoguće.

'Izvini što sam te oborio!' Rekao sam i nasmijao se iako sam shvatio da me ona ne može vidjeti.

'Ma uredu je događa se!" Odmahnula je rukom i ponovo se nasmijala. Oh moj Bože taj osmijeh. Taj trenutak je promjenio moj život.

Kao što sam i rekao bio sam malo dijete kada sam prvi put vidio tu prelijepu djevojku i mislio sam da je to neka dječija ljubav ali kako su godine prolazile moji osjećaji prema njoj su samo rasli. Zavolio sam tu malu tamnokosu djevojčicu i sve u vezi nje. Zavolio sam način na koji prstima dodiruje moje lice kako bi se uvjerila da sam to ja,zavolio sam način na koji sklanja moju dugu kosu sa čela,zavolio sam način na koji se smije kada joj ispričam neku šalu. Jednostavno zavolio sam je ali joj se nikada nisam usudio reći je ona je mene smatrala za prijatelja i mislim da bi se naš odnos moga pokvatit i nikako nebi mogao podnjeti naš rastanak. Najviše me boli kada me nagovara da joj pričam o stvarima koje ona nikada neće vidjet...A kada to konačno uradim ona se nasmije ali već u sljedećem trenutku plače.

Sjećam se da sam joj jedne prilike pričao o zvjezdanom nebu. Zbog toga se kajem i danas jer me zaboli kada shvatim kojiko ona želi da može vidjeti to tebo. Zaboli me kada shvatim da ona zamišlja svoje vlastiti mračno nebo sa malim bijelim iskricama u nadi da će ga jednom vidjeti uživo. Jednostavno me zaboli.

Ta djevojka je promhenila moj život i pored nje sam naučio kako su samo sitnice potrebne kako bi tvoj život učinile ljepšim. Naučio sam kako je samo malo potrebno da izmamim taj mali lijepi osmjeh a kako je još manje potrebno da izazovem krupne suze. Zakleo sam se sebi i njoj da ću za nju učiniti sve. Sve pa čak i vratiti joj vid. A onda...Onda ću ja biti prva osoba koja će joj pokazati to divno mračno zvjezdano nebo.

#Mina notes:

Priča je inspirisana istinitim događajima i molim vas nemojte govoriti da je tema ukradena! Ostavite mi neki komentar da znam šta mislite o ovoj priči i da li bi trebala nastaviti pisati? Šta očekujete od ove priče?

xoxo