DARK

6. I love you!

Osjećaji. Samo gomila čudnih osjećaja prolazi kroz moje tijelo. Tjelo mi se smrzava pod uticajem sveježe proljetne noći. Stomak mi krulji i osjećam kao da se nešto miče unutra. Usne mi gore dok su obuhvaćene Edvardovim. Nisam ni slutila da sam ovoliko žudila za ovim poljubcem. Toliko mi prija i toiliko ih želim da se nikada nebi pomjeria sa ovog mjesta samo da imam priliku zauvijek osjećati njegove usne na mojima.

"Lo.." Edward je prošaptao u moja usta dok su moje ruke pronašle put do njegove bujne kose.

"Ššš...samo nastavi Ed!" govorim kroz mali stidljivi smješak te ga privlačim još više sebi dok mu uzvračam poljubac. Osjećam smiješak na njegovom licu. Usne mu se grče na mojima.

"Lo... volim te... doista te volim.." prodahtao je zadisano na moje usna a onda strastveno nastavio. Nestaje mi daha...ne mogu disati. Stce mi treperi. Želi iskočiti van jer mu je moj prsni koš premal.

"I ja tebe Ed.." govorim između poljubaca riječi čije znaćenje nisam znala sve do sada. Nikada nisam bila sigurna oko svojih osjećaja prema Edwardu ali sada sam sigurna. Čitav život sam provela sa njim... Nikada mu nisam vidjela lica ali zaljuubila sam se u tog šašavog dečka polahko i slatko baš onako kako kada toneš u san.

Edward  se odmiče od mene ali i dalje osječam njegov dah na svojim usnama.

"Stvarno?" iznenađeno pita. Smije se. Ubrzano diše. Uzbuđen je. Sretan. Sve u jednom...baš poput mene. Moje usne nisu uspjele progovoriti niti riječi. Kimam glavom.

"Lo..." kroz osmijeh izgovara moje ime... šta bi sve dala da mogu vidjeti njegovo lice u ovom trenutku.. "Toliko sam dugo čekao ovaj trenutak...toliko dugo...Lo...da boli..."

"Želja ti se ispunila Ed...i meni je " simjem se i osjećam kako se Edward miče sa mene ali i dalje osjetimn njegovu ruku uz moju. Osjetim njegov dah uz moje uho. Zatvaram oči i duboko uzdišem.

"Ajde idemo odavdje Ed...kiša će pasti i upropastiti trenutak.." smijem se i rukom pronalazim njegovo rame te ga blago guram...

"Neće padati ljepooka... i nebo je večeras sretno zbog nas.." smije se... osjećam osmijeh u njegovom glasu...

"Svejedno...idemo odavdje..." govorim te ustajem. Ed me hvata za ruku te pomaže da ustanem.

"Sačekaj samo da spakujem ovu deku pa idemo." govori negdje ispod mene..

"Okay...znaš i dalje ne shvatam koja je svrha toga što si me doveo gore na krov kad ne mogu ništa vidjeti..." govorim te se smijem kroz nos...

"Ali si zamislila u glavi sve ono što sam ti ispričao zar ne?"

"Jesam"

"Eto...vidiš da ima logike...doživljaj je bolji zar ne.." govori a ja samo kimam galovom i čekam da konačno krenemo jer postaje užasno hladno.

"Hajde idemo.." Ed govori negdje pored mene te osjećam kako me hvata za ruku te isprepliće svoje duge prste sa mojim a ja se brzo izmičem te okrećem prema smijeru u kojem mislim da se on nalazi

"Nešto si zaboravio Ed..." rekla sam te prstom uperila prema njemu. Predpostavljam da sa licem pravi neku grimasu te naslanjam dlan na njegov obraz kako bi shavtila šta radi. Bingo! Lice mu je naborano...guste obrve blago skupljene a pune usne u jednoj crti..

"Zaboravio?" pita zbunjeno nakon nekoliko trenutaka.

"Još nismo momak i djevojka sjećaš se?" smiješim se dok mu ovo govorim i čekam da konačno shvati šta je zaboravio. Ponvo šuti par trenutaka.

"Ooooo"smije se i govori ovo 'oooo' kao da se sjetio... " Sad shvatam u čemu je poenta..."  smije se a meni se osmijeh širi licem.

"Louise Paris...da li bi mi pružila to zadovoljstvo i izašla samnom na večeru?" pita nasmiješeno i shvatam da glumi nekog romantičnog Romea iz mojih ljubavnih romana koje volim.