DARK

3. We finally got it...

Polahko i teško otvaram oči. I da sam ih ostavila zatvorene opet bi mi bilo isto. Vidjela bih samo mrak.

Čujem kako neko otvara i zatvara vrata od stana. Pokreti su mu brzi i mahniti.

Ne paničim previše jer pretpostavljam da je Edward ili Victory. Uspravljam se iz ležečeg položaja.

Neko ulazi u prostoriju gotovo poskakujući jer mu svaki drugi korak ne čujem. Pokušavam gledati u smjeru iz kojeg dolazi zvuk a onda konačno čujem i glas.

"Louise...huh..." Edward. Trčao je. Sav je zadihan.

Smješim se ni sama ne znajući zašto dok pokušava doći do daha. Disanje mu je otežano.

"Našli smo je Louise...našli..." nestrpljivo i nedefinisano govori. Smije se. Poskakuje. Čujem škripanje parketa pod njegovim nogama.

"Šta smo našli?" postavljam pitanje dok čujem otkopčavanje zipa na jakni. Skida jaknu. Dah mu postaje smirenije.

Osjećam kako se kauč ispod mene diže. Sjeo je pored mene. Osjetim njegov miris. Njegovu blizinu.

"Donaciju..." sretno je uzviknuo pored mene. "Konačno je neki čovjek odlučio donirati novac za tvoju operaciju..." trepčem par puta.. Pokušavam shvatiti njegove riječi.

Donacija? Operacija?

"Da li...to znači..." smijem se. Sreća mi obuzima tijelo. Osjećaj sreće...Tako rijedak a tako sladak...

"Louise konačno ćeš dobiti vid..." prekida me te me grli oko struka. Uzvraćam mu zagrljaj te ga snažno stiščem oko vrata.

Oči mi postaju vlažne. Suze sretnice kvase moje lice dok Edward diše u moj vrat.

Ne znam koliko smo dugo proveli u ovom položaju.

"Dobit ću vid..." tiho šapčem u njegovu mekanu kosu.

Osjećam kako su me njegove ruke čvršće uhvatile. Podigao me je u zrak. Nosi me nekamo.

Počinje trčati.

"Edward šta radiš?" smijem se te još čvršće stežem ruke oko njegovog vrata bojeći se da me ne ispusti.

"Louise...tako sam sretan....trebamo ovo proslaviti..." glasno se smije u moj vrat. Tako volim zvuk njegovog osmjeha. Kao najljepša melodija.

Smijem se zajedno sa njim.

"Trebamo reći Victory i njenim roditeljima" osjećam kako me polahko spušta na tlo.

Mašem rukama oko sebe kako bi dotakela neki predmet koji će mi dati doznanja u kojoj sam prostorinji. Prsti mi dodiruju nešto glatko i hladno... Aha,kuhinjski stol.

U kuhinji smo.

"Ne..." kratko odgovara te se kikoče. Imam osjećaj da je sretniji od mene. "Prvo ćemo ja i ti sami proslaviti a onda ćemo ostalima javiti..." rekao je sa drgog kraja prostorije. Glas mu je uistinu sretan. Čujem otvaranje pretinaca. Traži nešto.

"Naručit ću chicken burgere,ponfrit i velike coca-cole. Znam koliko ih voliš..." govori.

Čujem kako mi želudac krulji na samu pomisao na hranu. Od onog dana kod Victorine mame nisam ništa normalno ni pojela.

"Oh naručit ću nam i desert...tvoj najdraži..."

"Cheese cake?" veselo uzvikujem a on se smije.

On tačno zna šta volim.

..

"Ko je donirao novac?" upitala sam. Usta su mi puna dok halapljivo jedem Chicken burger.

"Ne znam..." Edward odgovara. Čujem kako žvače te guta zalogaj "Neko ko je htjeo ostati anoniman..."

Zagrizla sam još jedna zalogaj ukusnog hamburgera. Edward tačno zna šta volim. On je jedna osoba koja me stvarno i istinski poznaje. Još jedno sam se nasmijala sama za sebe nadajući se da me Edward ne gleda jer sigurno izgledam defektno dok se smijem sama sebi,ali šta ću? Sretna sam.

"Kada ću moći na operaciju?" pitam ga jedno od milion pitanja koja mi se motaju glavom. Toliko sam sretna da bi sada skočila sa ove stolice i otrčala na operacijski stol kako bi knačno dobila vid. Huh ja i moja mašta...Oh bože...dobit ću vid. Knčno ću moći vidjeti stvari oko sebe. Gledat ću svijet dugaćijim pogledom. Vidjet ću Edwardovo lice,vidjet ću sebe u ogledalu,vidjet ću kako izgleda zvjezdano nebo...jednostavno ću vidjeti. Oh ljudi nisu ni svjesni koliko su sretni što imaju vid. Nisu ni svjesni koliko je ta besplatna sitnica koju su dobili od Boga dragocjena. Eh kad bi samo znali.

"Ne znam,moramo prvo razgovarati sa tvojim doktorom!" Edward odgovara. Usta su mu puna. Ponovo se smijem.

"Tako sam sretna!" rekla sam po stoti put danas. Osjetila sam kako je Edwardova ruka uhvatila moju koja se nalazila na stolu. Ruka mu je mekana a dodiri nježni.

"I ja sam Lo..." smije se "Uskoro ću ti moći pokazati zvjezdano nebo...a onda nas neće ništa zaustaviti..."

#Mina notes:

Ipak sam odlučila odpauzirati ovu priču :D ovo će biti jedna skroz kratka priča od nekih 18-20 djelova jer je po istinitom događaju (ne 100% lol)

Recite mi svoje mišljenje :D

50 votes

luasm

xoxo