Felicija.
Predstavljala je jedinu jasnu točku mojega života.
Jedinu svjetlost koju sam mogao razaznati bi uvijek bila ona.
Felicija.
Moje bi usne mahnito zazivale njezino ime.
Skrivala bi se ona među otrovnim bršljanima koji su uspjeli ograditi moj vječito tmuran smisao za život. Potiho bi se zavlačila među korijenje, te bi svakih nekoliko trenutaka, iz dubine mojega srca, promatrala čovjeka kojeg je uspjela stvoriti.
Felicija.
Smiri me.
Primi moje lice među svoje meke, blijede ruke i ostavi vlažne poljupce na mojim obrazima.
Ljubi moj kukasti nos, ljubi moje oči boje ebanovine, ljubi moje vrele obraze.
Ljubi me, Felicija.
Ljubi me.
Ne dopusti svjetlu da nestane ispred mojeg lica.
Privuci me bliže k sebi, ljubavi.
Drži me u bijelom spokoju.
Tjeraj me da živim u bijelom, Felicija.
YOU ARE READING
Felicija | ✓
General Fiction❝Zauvijek, Felicija.❞ Niz pisama napisanih za jedinu osobu koja je u njemu vidjela cijeli spektar boja.
