1988.
Tvoji prsti su mrsili moju kosu,
nježno si uvijala moje pramenove.
Ljubila si rane na vratu koje si sinoć ostavila.
Ljubila si svaki centimetar.
Činila si me sretnim.
Jer ljubavi,
ti si moja radost.
1986.
Bješe to najljepši trenutak u mojem životu.
Kada si ovila ruke oko mojega vrata i naslonila obraz na moja prsa. Potiho si osluškivala udarce mojeg divljeg srca dok je u mojim venama kolala krv ispunjena žarkom željom. Nisam uspio učiniti ništa više od onoga što je bilo učinjeno; uzela si moje srce, čupajući ga iz mojeg prsnog koša, kidajući svaku kost kako bi dosegla svoj cilj.
A ja sam samo stajao i gledao kako ga polako privijaš uz svoja prsa i smiješiš se. Osmijeh ti je bio razvučen od uha do uha dok si trčala i vrtjela se u skokovima, radila piruete i zaplesala u fontani na trgu. Izgledala si poput anđela.
Ne, ti si doista bila anđeo.
Nisam mario što su se ljudi oko tebe okretali i gledali te sa očima ispunjenim strahom niti sam mario što su me dozivali i pokušavali me odvući od tebe.
Nisu bili dovoljno jaki da otkinu sreću kojom si me ispunila.
Tvoj sam Felicija,
tvoj sam do posljednjeg daha.
YOU ARE READING
Felicija | ✓
General Fiction❝Zauvijek, Felicija.❞ Niz pisama napisanih za jedinu osobu koja je u njemu vidjela cijeli spektar boja.
