Još se primišljam na koji ću fakultet ići, ali definitvno ostajem u Londonu. Tako da sam već skratila neke opcije. Mama je s mojom odlukom zadovoljna, pod ti uvijetom da mi je fakultet obaveza kao i osnovna škola. Iako mi je ostalo još nekoliko mjeseci, ja neznam što bi. Većina ih je odlučila kao i Grace. Nikad nisam obraćala na to puno pozornosti, ali ako uskoro ne počmem razmišljati, ostati će sve u zadnji čas.
Zato sam danas oslučila se posvetiti traženju fakulteta u Londonu ili negdje u blizini. Samo da ne budem daleko od kuće. Nikad nisam voljela biti daleko od doma. Koliko god sam država ili gradova htjela posjetiti, znala sam da će mi uvijek biti najlijepše kući.
Iako jedan fakultet mi je umu. London College of Fashion. Samo...nisam sigurna.
Oduvjek sam voljela praviti crteže svojih haljina i kako bih voljela imati cijelu svoju kolekciju.
Ali kao što sam i rekla nisam sigurna. Neznam uopće da li bi se ikome svidjelo.
Uvijek sam zamišljala vlastitu reviju i da bi Grace sjajila na pisti noseći dio moje kolekcije.
Nas dvije.
"El?" Iz razmišljanja me prekine mamin glas te je ugledam gdje ulazi u kuhinju.
Priđe mi te me poljubi u čelo i obavije ruke oko mene.
"Da vidim" primakne se zaslonu od laptopa te prouči stanicu LCF'a.
"Misla sam..." zastanem te je pogledam.
"Dušo,znaš da sam uz tebe na što god ti odlučila" nasmiješi se "ali odluči ono što ti voliš,a ne što drugi očekivaju od tebe." Ponovno me poljubi u čelo te izađe iz kuhinje.
Ima pravo,trebala bi raditi ono što volim.
Zatvorim laptop te zijevnem rastežući ruke. Pogledam na sat na zidu,već je jedanaest i trideset.
Ustanem se te krenem stepenicama prema mojoj sobi.
(...)
"Dobro jutro" stari debeljuskasti profesor uđe u razred pozdravljajići nas.
Ostavi knjige na klupi te se odmah okrene i počme pisati po ploči. Okrenem se prema Grace koja je već na mobitelu i dopisuje se s onim njezinim. Nije mi čak rekla ni kako se zove.
"Grace" tiho šapnem te je polako gurnem
"Hmm" podigne glavu s mobitela te me pogleda
"Nisi mi rekla, kako se zove...taj s kim se dopisuješ i to."
"Zove se..."
"Gospođice Clark,ima li problema" ljutit glas profesora prekine Grace koja brzo ubaci mobitel u torbu.
"Ne,samo...ovaj..."
"Pitala sam je da mi objasni taj zadatak na ploči" prekinem je
"Pa ako neznate zadatak, izađite na ploču pa ćemo skupa riješiti" polako se ustanem sa stolice, gledajući u Grace koja se nevino smiješi. Ali ipak sam ja kriva.
"Izvolite" preda mi kredu te se na nađem ispred ploče na kojoj je napisam ogromni zadatak. I šta bi ja sad trebala?
Nemam pojma ništa.
"Napišite što znate" ali ja neznam nišla. Nesigurno pogledam u namršteno lice profesora, koji se, vidući mene ovako glupu, ustane s mjesta i počme rješavati zadatak.
Nakon što riješti zadatak okrene se prema meni te me upitno pogleda.
"Jeste shvatili?"
Klimnem glavom iako mi sad još više nije jasnobte se vratim na svoje mijesto.
"Nikad više" tiho šapnem Grace,koja se počme tiho smijati.
(...)
"Imaš žvaku?" Upita me Grace te mi pruži ruku.
Otvorim zadnji pretinac torbe,kopajući da nađem žvake. Znam da sam ih tu negdje imala.
Napoko kad osjetim paketić,izvućem ga zajedno s jednim papirićem.
"Izvoli" bacim žvake Grace,koja ih spretno uhvati te otvorim papirić.
Na njemu piše neki broj. Treba mi par sekundi da se sjetim odakle mi. Zayn. Ne,taman kad sam ga zaboravila opet mi se pojavi njegova slika pred očima. Crna kosa,smeđe oči...
Ne opet!
Odmahnem glavom,otjeravajući nepotrebne misli te se obratim Grace.
"Naš što bi večeras mogle?"
"Što" namršti se kad ugrize žvaku,od ljutog okusa.
"Idemo na party,odnosno u neki klub"
"Ne možemo,ti nemaš osamnaest" podsjeti me
"Da ali imam plan"
