"Idemo! U skupine po dvoje" uzmem torbu te izađem iz busa. Stanem kraj Grace čekajući da se mala kolona od učenika pokrene.
"Zamnom svi!" Krenemo prateći profesoričin glas prema velikoj zgradi.
Pogledam u Grace koja tipka nešto na mobitelu te kad primjeti da je gledam podigne glavu i vrati mobitel u džep. Upitno je pogledam na što ona odmahne glavom.
Čim uđemo u zgradu,voditeljica počme govoriti o umjetnosti.
Kolona se raštrka po cijeloj prostoriji,neki gledaju slike,neki se dosađuju a neki su već navalili na hranu u kutu prostorije.
Odmahnem glavom te nastavim hodati gledajući slike.
Zaustavim se na jednoj neobičnoj, ali i nekako privlačnoj.
Boje su potpune suprotnosti ali se dopunjuju i nekako slažu.
"Sviđa ti se?" Ukočim se kad iza sebe začujem dubor glas. Koraci se približavaju,a snažan muški parfem mi ulazi u nosnice.
Podignem glavu te ugladam muškarca u crnom odjelu. Crna kosam mu je učvrščena gelom,a smeđe oči gledaju u sliku ispred mene.
Pogled mi padne na njegove šake pune tetovaža.
"Da" tihim jedva čujnim glasom odgovorim te vratim pogled na sliku čim me on pogleda.
Točno osjećam njegov pogled na sebi. Neugodno mi je i neznam kao da izbjegnem ovu situaciju.
Da samo otiđem i nastavin gledati slike ili da mu se obratim. Ali što ako...
"Previše razmišljaš,opusti se" okrenem se prema njemu te ga namršteno pogledam. Kako...
"Kako si..."
"Vidim na tebi"
"Um..." neznam što...Zašto sam se potpuno spetljala pred njime?
"Mogu znati tvoje ime?" Hipnotizira me u potpunosti taj njegov glas. Kao da sam nemoćna pred njime.
"Elizabeth"
"Elizabeth..." ponovi ali tiše. Kao da sad on razmišlja o nečem.
"Ti...ovaj mislim Vi?" Na njegovom licu pojavi se preljep osmijeh. Očaravajući.
"Na ti,molim te i da ja sam Zayn" vrlo čudno ime.
Ali ipak sigurno je i on nekakav umjetnik čim je ovdje.
"Pa...drago mi je ali moram ići" osmijehnem mu se te se okrenem ali me sprijeći njegova ruka.
Pruži mi nekakav papirići u ruke.
Odmotam ga i u njemu ugledam broj. Podignem glavu ali njega više nema.
(...)
"Lizzy?"
"Hmm"
"Zašto si tako zamišljena? Nisi ništa rekla od kada smo krenuli."
Neznam ni ja sama. Možda zato što mi je Zayn stalno u glavo od kada smo krenuli?
I što bi ja trebala s onim papirićem? Da ga nazovem? Ne.
I u ostalom, ja još nisam ni napunila osamnaest. Dobro,punim za dva tjedna ali ipak...
On izgleda starije od mene,sigurno ima dvadestet i nešto. A ja sam sebi rekla da nema prilaza dečkima poviše dvadeset sve dok ja ne napunim. Znam da zvuči glupo,iako se sve premišljam.
Ne. Neću to napravit. Samo ću ga jednostavno zaboravit. Onu njegovu tamno smeđu kosu,skoro crnu. Njegove smeđe oči i duge trepavice, oštre crte lica i tetovaže po rukama. Pitam se ima li ih još po tijelu?
Ne! Stvarno bi trebala prestati.
"Nebitno. Nego s kim se ti cijelo vrijeme dopisuješ?" Ona okrene glavu ali prekasno. Obrazi joj se zarumene te se promeškolji.
"Samo sa...mamom"
"Možeš mislit. Znam te Grace i ne smiješ se tako na mamine poruke kao ni crveniš" ne može ona mene lagati. Znam je skoro cijeli život i ona sada mene mulja
"Dobro,nije mama" podignem obrve te je pogledam izrazom 'ma nemoj' te se nasmijem " pa prije nekoliko dana,kada sam se vraćala iz tvog stana, srela sam njega. To jest on išao je biciklom,a ja kako nisam gladala kad sam izlazila,zabila sam se u njega. A najgore od svega, pao je u lokvu nasred puta. Bilo mi je užasno krivo kad sam ugledala njegove papire kako su se raspršili po putu i pali u blato. Počela sam se isptičavati i krenula sam kupiti sve te papire ali kako su bili mokri,rasparali su se. Ne mogu vjerovati kako sam se osramotila, sto puta sam se ispričala. Ali kada sam pogledala u njega vidjela sam sa 'umire' od smijeha,i još više sam se zbunila. Rekao je da je sve u redu, iako su mu bili važni ti papiri. Tu sam saznala da ide na fakultet. I na kraju mi je bilo užasno žao pa sam ga pozvala na kavu. Razmijenili smo brojeve i sutra dan smo otišli na kavu,ali to je sad druga priča." Kad se stala, nisam mogla odoljeti i početi se smijat.
"Hej nije smiješno" lagano me gurnila u rame te sam se ja još više počela smijeti njezinom izrazu lica.
"Uništila si čovjeku odjeću plus važne papire. Ja bi te ubila,a ne sastala se s tobom" nastavim se smijat dok me ona mrko gleda
"Dobro,dobro,prestat ću"
