Kako preboljeti dečka

19

Dva mjeseca kasnije

Prva stvar na koju sam pomislila kad sam prvog ožujka otvorila oči bila je dva mjeseca. Toliko je prošlo od poljupca kojeg sam imala s Hayesom na Novu godinu, poljupca koji je označio početak naše veze i poljupca koji je bio jedan među prvima od milijun predivnih koje sam podijelila s tim plavokosim dečkom. Nije mi bilo krivo što sam s bila s njim bez obzira na neugodne poglede koje sam često primjećivala kod Liv kad bismo on i ja prošli pored nje držeći se za ruke. Nije mi bilo krivo ni kad bih uhvatila Brada kako gleda u našem smjeru, niti mi je bilo krivo kad se na početku drugog polugodišta proširila vijest da su Hayes Reynolds i Stassie Lewinsky zajedno.

Bilo je, ustvari, jako jednostavno - Brad je imao svoju šansu, Liv je imala svoju i oboje su ih prokockali. Ja sam se predugo osjećala kao zadnje govno zbog to dvoje i bio je red da budem sretna. Za sve ostale me je jednostavno nije bilo briga.

Uistinu sam uživala u Hayesovu društvu. Bio je stvarno dobar i drag prema meni i svaki put bi me iznenadio nečim novim. Iako je prošlo tek dva mjeseca, ja sam imala osjećaj kao da su prošle dvije godine. Čak ni njegova ekipa nije bila tako loša, mada mi Jacob nije sjeo ni na početku srednje, a bome ni sad.

Ali, trudila sam se, zaista jesam, biti dobra sa svima, pa čak i s Jacobom - zbog Hayesa. Nakon svega kroz što je prošao zbog mene, zaslužio je da se barem slažem s njegovim prijateljima ako ništa drugo.

Ušavši tog dana u školu, napola sam očekivala da će me dočekati buket ruža ili nešto slično, ali odahnula sam kad sam ugledala samo nasmiješenog Hayesa naslonjenog na moj ormarić, držeći ruke u džepovima crnih traperica koje su mu, usput govoreći, predobro stajale.

"Dobro jutro", živahno je rekao i na brzinu me poljubio u usta, a onda se odmakao od mene.

"To je sve što ću dobiti?" nadurila sam se, a on je prasnuo u smijeh i ponovno me poljubio, ovog puta duže i s više emocija.

"Jel' vaše kraljevsko visočanstvo zadovoljno?" upitao je kad smo se odmaknuli jedno od drugog. Zahihotala sam se, kimnula glavom i zagrizla usnicu, promatrajući tog predivnog dečka ispred sebe. Moj. Predobro zvuči.

"Siguran sam da se pitaš što sam imao u planu za danas, zar ne?" Nije mi dopustio da mu odgovorim na pitanje, već je samo nastavio, "Pa... iskreno, nemam blagog -- "

"Ja znam što bismo mogli raditi", prekinula sam ga. Ideja mi je pala na pamet sama od sebe, točno ovoga trenutka. "Možemo markirati danas i otići u onu zalogajnicu gdje si me odveo one večeri..." kad smo skoro imali divlji seks na stražnjim sjedalima tvog auta. Nisam to rekla naglas.

"Oh?" podigao je obrve u čudu iako ga je odao cerek koji mu se raširio licem nakon što sam izrekla misao do kraja. Znala sam da je možda bilo malo glupo što ćemo markirati, ali zaista mi se danas nije dalo slušati dva sata matematike. "Zar je to moguće?"

Preokrenula sam očima. "Bla bla bla, hoćeš ili nećeš?"

"Normalno da hoću", rekao je kao da je to očito.

"Ali?"

"Ali", nakrenio je glavu, oprezno me pogledavši, "jesi li sigurna da to želiš?"

"Kao srčani", odgovorila sam što ga je malo nasmijalo. Zatvorila sam vrata ormarića koja nisam bila ni svjesna da sam ih otvorila pa krenula za njime prema izlazu iz škole.

Naravno da mi nije bio prvi put da markiram, ali prošlo je dosta dugo otkako sam to posljednji put radila i dok smo hodali prema njegovu autu, nisam se mogla prestati okretati u strahu da će nas neki profesor vidjeti. Njemu je to bilo smiješno.