Sezona parenja

02 | Štenci

Uglavnom morate priznati da su oni to vrlo ekspresno riješili. I tako ja otišao doma s mojim Kristijanom, a kujica je otišla doma trčeći za svojim vlasnikom filozofom. Tad nisam ni mislio da ću tog tipa filozofa sresti još jednom u životu, ali eto sudbina nas je spojila jer nakon neka dva-tri mjeseca on mi se javio kad me vidio, u istoj pekari, i rekao mi da je njegova kujica dobila mlade, a da sam otac ja. Ja ga gledam u čudu, kao ma koji je njemu, ali onda je i on skužio da je krivo rekao pa se ispravio i rekao mi cijelu ovu pričicu o seksanju/parenju njegove kujice s mojim Kristijanom, a onda je i meni zasvijetlila žaruljica na taj dan, a isto tako mi je zasvijetlila žaruljica i da je taj isti šjor bio pao u lokvu i imao onako mokre gaće, tj. hlače i onda ne znam šta mi je bilo, valjda mi se ta slika urezala u pamćenje i s obzirom da sam prvi put suzdržao smijeh, sad mi se sve vratilo i to potencirano i meni je to bilo ful smiješno, a sad zašto, bo, pitaj Boga. I uglavnom smijem se ja liku onako žešće u facu a on me gleda brižan sav u čudu. Uglavnom, srećom nije bio neki psihopat pa se i on počeo smijat, iako nije znao čemu se ja smijem, a njegovo konkretno pitanje je bilo da uzmem 50% štenaca kod sebe, a bilo ih je sedam, znači tri i po štenca bi trebao uzet, tj. tri, a za ovog četvrtog bismo na par-dišpar.

Ma joj kud baš mene, a već s ovim jednim, tj. s ova dva ako brojim i Delfina, imam toliko posla, ispumpavanje gela iz želuca i tako to. Rekao sam da ću razmisliti, ali čovjek mi je dao do znanja da ta opcija ne dolazi u obzir, prošlost se mijenjati ne može i drugi put moram paziti da ne ostavljam psa za parenje ispred pekare drugim kujama 'na izvolte'. I ništa, što ću, i odosmo ja i Kristijan do kuće od čovjeka da mi da te štence, i naravno čim smo ušli na njegov posjed, ispred portuna je čekala naša slavna kujica mamica, sva brižna, glupa jer nema pojma da će joj netko uzet tri i pol dječice.

A moj Kiki kad je vidio kujicu naravno što će drugo, vratila im se lijepa sjećanja pa su se odlučili družiti kraj obližnjeg grma i obnoviti iskustva. A ja sam dotle htio s čovjekom odredit tko bi onog četvrtog breka, al tip je rekao da ne zna on šta je to par-dišpar, da bolje da bacamo novčić. I ja bacio novčić, al pošto ja to ne znam baš dobro radit onda mi je pao na pod i to baš u neko blato (i to baš pet kuna sam uzeo, ne pet lipa nego pet kuna sam baš morao, i to zato jer je veća kovanica pa da stari bolje vidi medu kada izgubi okladu). I pošto mi se nije dalo prljat ruke pustio sam tih pet kuna u blatu i vadim ja novi novčić, al kaže barba, ja ću. I on to stvarno lijepo zavrtio onako filmski, ima čovjek stila, i naravno pismo došlo i ja morao uzet četiri štenca doma.

A tada negdje sam i uočio da nema niti mog Kristijana niti ove kujice i već su mi se u glavi motala još četiri štenca koja ću dobiti za dva mjeseca.

Ništa, pomalo smo se ja, Kiki i 4 štenca okupili, pozdravili barbu koji nam je tako velikodušno odlučio pokloniti štence, a ja sam potrčao u ljekarnu da kupim pilulu za jutro nakon, jer mi nije bila namjera svaka dva mjeseca obnavljati svoju obitelj s novim štencima, a ubijanje nije došlo u obzir jer ja sam jako dobar i savjestan čovjek.

Kad sam došao u apoteku, žena me onako u čudu pogledala i rekla je, "kao prvo sad vam nije jutro, a kao drugo to vam je za žene." A ja nju pogledam isto tako u čudu ali ne glupavo ko ona (jer očito je žena bila neka glupača, točno joj po izrazu lica možeš vidit, a i po onom šta je rekla) nego onak' frajerski z dignutim obrvama i kažem "No shit, Sherlock!", ali nije skužila šta to znači pa sam joj to preveo po naški. I onda sam joj objasnio da to nije za mene nego za jednu kuju, ("Kakve to izraze koristite?!", pitala je, ali onda sam joj smireno objasnio da mislim na ženskog psa), a onda me pogledala i rekla je da nije baš sigurna dal ta pilula vrijedi i za pse.

Onda je zvala kolegicu preko telefona a ja sam strpljivo čekao, ali niti kolegica nije baš znala dal bi to djelovalo na pse, ali rekla je da sigurno postoji neka injekcija protiv trudnoće koju može dat veterinar.

I naravno nije puno prošlo, ja i Kiki kod veterinara, a štence smo pustili u autu, jer tko će ih sve unutra nosit, i tek sam se onda sjetio da ta pilula nije za Kikija nego za ženku. Eto budale, a još sam ismijavao onu žensku iz apoteke. I niš, vraćaj se kod barbe po kuju, šta ćeš drugo. Bilo mi je žao što Kristijan nije čovjek pa da ga mogu lijepo oči u oči pitat jel' svršio ili nije, ali eto tu konverzaciju nismo baš bili u mogućnosti obistiniti pa sam otišao do gospodina i pitam ga za kuju jer, da sumnjam da je ponovno oplođena. I kao ajde, ajde, dobro, vodi ju kad već imaš auto (a nije ni njemu baš stalo da ima punu kuću štenaca pa se nije previše protivio).

Kod veterinara red - ogroman, baš za inat, a štenčići laju iz auta jer bi papali. Idem ja u auto po njih, a pustim mog Kikija i njegovu šinjorinu unutra i donesem štence mami. I fino su lijepo sisali, a onda mi je bilo žao da ih odvajam od mame kad su još tako mladi. Nisam ni znao dal se to smije, a onda sam smislio pakleni plan, reći ću barbi da sam čitao na internetu da se nikako ne smije razdvajat štence od majke barem godinu dana (barem!), a do tad ću već neki drugi način smislit kako da ih ne moram uzet.

I ne biste vjerovali, uspio sam mu prodat priču, a stari bio neki lakovjeran, još ja onako sav se pravim načitan, bivši gimnazijalac, kažem mu, kad štenci nemaju ljubavi u prvim mjesecima onda kasnije budu bijesni i počnu radit kažin svima oko sebe, a to mu naravno nije bilo drago za čuti.