Sezona parenja

09 | Kristi

E sad, već znate dosta mojih dogodovština s mojim psićima, ali još vam nisam ispričao jednu izuzetno specifičnu situaciju kad su se moj pas Kristijan i moja tadašnja cura upoznali. Tad sam još bio jako mladi profesor i imao sam curu s kikicama (da, s kikicama) koja se zvala Kristi (da, Kristi.), Kristijan je tad bio jedno malo štene kojeg sam otprilike volio koliko i sada, samo što je bio više sladak jer... pa, štenci, jel'. Štenci su slatki sami po sebi.

Uglavnom, Kristi je bila specifična, osim po tim kikicama, da je imala jedan jako specifičan talent koji se mogao koristiti u različite svrhe. Da pojednostavim, bila je užasno gipka. Nije da nema drugih ljudi koji to ne mogu, pogledajte samo sve one ljude koji jogom pozdravljaju sunce svaki dan u pet ujutro, ali kad vidiš to uživo od svoje cure, onda te nekako to još više fascinira.

Kristi je tako jednom došla na ideju da mi doručak spravi vlastitim nogama sjedeći na stolici. Ja sam je odlučio gledati. Super mi je bilo promatrati kako lomi jaja za kajganu, to zaista ne može svatko, pa ni rukama, a kamoli nogama. Stopala su joj bila prilično glomazna, ali precizna. Znate kako majmuni imaju šake, slično kao mi ali se vidi da je to nama razvijenije. E, tako nekako je Kristi imala noge. Znači, pazite, nije to mala stvar, to je bilo prilično napredno za jednog čovjeka, da ima stopala precizna kao majmun ručne šake.

Problem je nastao u tome da, dok je moja draga Kristi (poslije mi više nije bila draga, prekinuli smo, to ću vam isto ispričati kasnije) meni spravljala kajganu za doručak, tako, s nogama, sjedeći na stolici, zapravo su joj se guzovi prilično naprčili, s obzirom na cijeli taj napor. To je mom malom psiću Kristijanu bilo jako interesantno i on ju je spontano polizao. Cijelom površinom jezika. Kristi se naježila i vrisnula. Pritom je u lijevom stopalu držala ručku od tave, a u desnom kuhaču da bi miješala jaja. Kako ju je mali nevaljalac polizao hrapavim jezikom, u tom trenutku nožni prsti su joj se refleksno raširili, a noge napravile nagli trzajući pokret, svaka u svom smjeru. To se sve dogodilo u djeliću sekunde, zamislite. Uglavnom, s obzirom na trzaj noge i naglo širenje nožnih prstiju, kuhača je odletjela i to prilično daleko, dosta velikom brzinom, razbila prozor i pala negdje vani. I vani se čuo neki vrisak, a sad, je li to kuhača pala nekom na glavu ili se netko jednostavno prepao kad je vidio leteću kuhaču, to je teško reći, jer ja to nisam stigao provjeriti s obzirom da sam bio užasno zauzet cjelokupnom situacijom.

S lijevom nogom je bio još veći problem, na neki način. Tava je bila teža, pa je manje letjela, ali naravno da je pri letu srušila i razbila moj novi blender kojeg sam masno platio da bih zdravo živio i radio si šejk svako jutro od kokosovog ulja, zobenih pahuljica i banana (na kraju to budu čoko-jastučići, nutella i punomasno mlijeko, ali svejedno sam imao finu namjeru kad sam ga kupovao). Nakon što je leteća tava razbila blender, pala je na pod. Pritom su komadići polu-spečene kajgane sletjeli na mene, Kristi i Kristijana. Veći dio kajgane završio je na Kristinom lijevom stopalu.

Mislim da sam zaboravio spomenuti da je Kristi i pala sa stolice, ali čini mi se da se to podrazumijeva. Nastavila je vriskati, što je to bilo?! No nisam joj morao odgovoriti. Kristijan joj se ponosan ukazao pred očima, točno kraj njene noge. Malo je pogledao Kristi u oči i napravio nekakvu čudnu facu koja je nalikovala na namigivanje, ali teško je to opisati riječima, nekako, kao da se sam sebi divi što je učinio, a opet svjestan da ju je razljutio. Zatim je stao s istim onim jezikom oblizivati njene nožne prste koje su bile prepune kajgane. S obzirom na taktilnu osjetljivost njenih stanica na stopalima, Kristi je na ovo lizanje još jače reagirala (ako je to moguće), vrišteći jače, duže i još višom frekvencijom.

Nažalost, ovaj put je to završilo kobno i za mog malog Kristijana. Kristina noga je opet spontano reagirala ošamarivši mog štenca. Sad je mali Kristijan donekle poletio zbog siline udara (ako se to može nazvati letenjem, jer zapravo je samo proklizao kuhinjskim podom koji je bio vrlo, vrlo sklizak jer mi se dan prije prosulo po njemu sredstvo za čišćenje namještaja, a čistio sam zato što je dolazila Kristi kod mene doma). Uglavnom, da se ne prepadnete, nije to sad bila neka ogromna šamarčina, ali dovoljna da cijelu težinu psa pomakne i da on zatim inercijom prokliže kroz pola kuhinje.

Zaderao sam se: „Kristi! Što si mu to učinila?". Kristi je na to toliko bijesno reagirala da nije mogla uopće uobličiti nekakvu rečenicu, samo su nekakvi zvukovi izlazili iz njenih usta, recimo kao da je pokušala onomatopejom prikazati svoj bijes. Išao sam provjeriti je li Kristijanu dobro. Izgleda da mu je ovo klizanje po kuhinjskom podu baš prijalo. Kad sam shvatio da je on i bolje nego prije, krenuo sam do Kristi.

Nažalost, nisam je uspio pridržati kad sam vidio da se ustaje. Kao što rekoh, pod je bio sklizak. Kristi se pokušala ustati, ali nije ni uspjela stati na noge, a već je ponovno pala. Nekako se vrlo specifično zavrtjela i pala na bok. Žao mi je što nisam to snimio. Mada, inače je grozno kad netko tako padne, ali ovo se stvarno rijetko viđa.

Otišao sam do Kristi nakon njenog pada, ona me pljunula (da, ljudi moji, a ja sam je dotad smatrao princezom) i ošamarila, ovaj puta s rukom, koja joj uopće nije bila toliko slaba. Ostala mi je crvena pljuska na licu još neko vrijeme. Osjećao sam toplinu i trnce. Isprva me to boljelo, ali kasnije sam počeo uživati u tom grijućem osjećaju. Kao što ljudi uživaju u sauni. Zbog toga sam joj rekao hvala, pa sam dobio još jednu, na drugi obraz. Nije mi smetalo, drago mi je bilo da imam simetričan osjećaj u oba obraza.

Da vam skratim priču, ja nisam uspio puno toga reći, a ona se naljutila i bijesno napustila moju kuću. Nisam uspio pojesti doručak. Čak je i Kristijan pojeo više nego ja. Taman sam ga pogledao kada se on trznuo i pogledao iza mene. Jednako naglo i ja sam se okrenuo i vidio kuhaču kako leti prema meni. Nabila me točno u čelo i onesvijestio sam se. Još uvijek mi je misterij kako je ta kuhača doletjela sama od sebe, ali pretpostavljam da ju je netko vani našao i bacio mi je natrag kroz prozor. Vjerojatno nekakav bacač kladiva, jer ne znam na koji bi se drugi način dosegla sila kojom me ta kuhača lupila. Ja sam vam uglavnom na kraju te priče bio crven u oba obraza i uz jednu veliku čvorugu na čelu.

Ako nisam spomenuo, Kristi nije ni znala da imam psa (večer prije je također bila kod mene u stanu ali bili smo zaokupljeni drugim stvarima tako da ona Kristijana nije ni registrirala). Uglavnom tu informaciju je, nažalost, saznala na teži način. Jer ja sam to zapravo drugačije zamišljao. Htio sam da se upoznaju u mirnijim uvjetima i da ona bude ponosna što sam mu dao ime upravo prema njoj.