Savršeni zločin

POGLAVLJE 5.

Siniša

Noć je bila duga. Imao sam različite, teške misli na glavi i na srcu. Teško sam disao, i dosta se okretao. Znao sam da sutra imam važne poslove za obaviti, uključujući i preuzimanje novca od onoga gada, hoću reći, gospodina Horvata. Ako ne dođe u tvornicu na vrijeme, kunem se da ću mu morati dokazati tko je ovdje gazda, pa makar i na teži način.

...

Ustao sam se kasno ujutro. Bilo je skoro podne. Bacio sam pogled kroz prozor moje sobe koji je gledao na dvorište. Dan je bio tmuran i težak. Nevoljko sam se protegnuo i otišao do wc-a koji je bio u sklopu moje sobe. Inače, moja čitava soba bila je veličine malog stana.

Otišao sam do kuhinje i pronjuškao okolo. Damjana nije bilo kod kuće. Pa da, on je ustao u šest, vjerojatno. Škola...

Skuhao sam si kavu i sjeo za stol. Upalio sam mobitel i pogledao obavijesti. Nekoliko poruka od Ivana. Što se dogodilo?

Siniša, moramo hitno razgovarati. Mislim da više nije sigurno raditi sa Petrom.

Pročitao sam jednu od poruka i zaključio da je bolje da ostale i ne čitam. Ispio sam kavu najbrže što sam mogao i odjurio do sobe.

Skinuo sam sivi, donji dio pidžame i bijelu majcu bez rukava. Izvukao sam iz ormara trenirku crne boje. Obukao sam se najbrže što sam mogao. Sjećam se, jednom davno sam ovako odlazio u školu. Brzo, nespretno i uspavano.

Stao sam ispred ogledala i promatrao svoj blijedi izraz lica. Što nije bilo u redu sa Petrom? Petar je oduvijek bio pouzdan i dobar prijatelj, moralo je doći do nesporazuma.

Umio sam se hladnom vodom i oprao zube. Oči su mi bile jebeno crvene kao da sam vampir. Koji mi je sad kurac? Opet nisam spavao najbolje.

Prošao sam rukom kroz neurednu crnu kosu i zgrabio ključeve. Moram ići do Ivana. Dugo nismo razgovarali.

...

Sišao sam sa motora kao omamljen. Nijedno jutro mi nije bilo teže voziti. Jedva sam se probijao kroz gusti promet, nespretno izbjegavajući gužve i ogromne automobile. Umalo sam poginuo barem sedam puta.

Stao sam ispred Ivanovih vrata i pročistio grlo. Udahnuo sam težak zrak i pokucao.

"Ivane!"-povikao sam kada sam shvatio da nitko ne otvara. Idiot. Tko zna gdje je.

Nazvao sam ga dok sam još uvijek stajao ispred njegovih vrata, uporno buljeći u prozor njegove sobe. Odjednom se netko javio.

"Halo?"-zvučao je kao da je pijan, ili omamljen nekim teškim opojnim sredstvom. Srce mi je sišlo u pete. Nije se valjda uvalio u nevolju?

"Ivane, Ivane gdje si?"-upitao sam u panici. Gurnuo sam kamen nogom i on se lijepo odbio od vrata Ivanove kuće.

"Koji vrag radiš?!"-povikao je i čulo se šuškanje. Bože, valjda je sve okej.

"Čekaj...Gdje si ti?"-upitao sam zbunjeno i okrenuo se oko sebe. Nije mi trebalo puno da shvatim da se on tek probudio.

Šutio je.

"Nemoj mi reći da ti još spavaš!"-prosiktao sam i udario nogom u vrata. Otvorio je smijući se, u boksericama i ogromnoj, crnoj majici.

"Što je, druže?"-nasmijao se i zakoračao put kuhinjice, koja se nalazila odmah pokraj wc-a-"Sada se gledaju poruke, a?"

Zakolutao sam očima i sjeo na jednu od nekoliko uskih, drvenih stolica. Njegova bio je zbilja mala, skučena. Malena prizemnica, tek sa dvije sobe.

"A sada se ustaje, a?"-odvratio sam mu mrzovoljno-"Došao sam čim sam mogao. Nisam ni doručkovao."

"Onda si za kajganu?"-okrenuo se put mene još uvijek u boksericama i zavrtio glavom. Njegov bezobrazni osmijeh mi je izazvao smijeh, a ujedno i mučninu.

"Ne."-rekao sam kratko-"Kaži mi, kako misliš da više ne možemo raditi sa Petrom? On je oduvijek bio super lik, ne razumijem te."

"On?"-Ivan se nasmijao i izvadio tavu-"Bio je, slažem se."

"Kasnije ćeš jebeno jesti, sada mi reci što imaš! Znaš da imam sastanak sa vlasnikom onog kluba, zar ne?"-namrštio sam se i ustao-"Ako želiš da ga kupimo, naravno."

"Želim!"-povikao je i bacio tavu-"Koji ti je?! Što sam ti ja skrivio jutros?!"

"Dobro, oprosti!"-uhvatio sam se za glavu i ponovno sjeo. Lupao sam nogom i nervozno lomio prste. Želio sam sve reći Ivanu, i za onoga gada Horvata i za sve!

Ivan je sjeo kraj mene i potapšao me po ramenu. Krenuo je sa kompletnom pričom. Maglilo mi se dok je pričao. Jasno sam čuo samo posljednju rečenicu, kada je izvadio nešto iz novčanika i složio zabrinuti izraz lica.

"Shvatio sam što se događa kada mu je slučajno ovo ispalo."-rekao je i zamahnuo mi kesicom sa heroinom ispred lica. Pao mi je mrak na oči.