MY BOSS

"Prošlost je najbolje ostaviti u prošlosti"

Za sat vremena koliko poznajem Anđelu saznala sam da je jako dobro djete.Još smo malo pričale i krenula sam je otpratiti do kuće.

"Hočeš li mi molim te biti prijateljica?"-upita me sklapajući ruke

"Naravno.A gdje su ti drugi prijatelji"-upitam , a ona pogne glavu

"Nemam nikoga osim tebe"

"Onda smo mi najbolje prijateljice posto i ja nemam nikoga-upitam

"To.Tooo"-kaže i zagrli me

"Evo nas ispred moje kuće.Hočemo li se vidjeti sutra?"

"Pa vjerojatno"-kažem

"Vidimo se"-kaže i otrče u kucu

Ja sam se vratila pješke u stan.

Skinula sam robu sa sebe i obukla piđžamu.Ne planiram nista raditi.

Uzela sam mobitel i malo slušala pijesme.

/////////

Jutro je.Nedelja.

Šta cu danas raditi?Pa mogla bi prošetati.

Obavim higijenu i obučem farmerke i majicu kratkih rukava.

Izađem iz stana i silazim niz stepenice.

"Ninaaa"-čujem iza sebe i okrenem se kad osijetim dvije ruke oko sebe

"Anđela "-kažem i uzvračam zagrljaj

Odjednom vidim siluetu kako se nadvija nad nas.

Podignem pogled i vidim Marka.
Šta če on ?

"Ovo je moj brat"

Brat?
Molim?

Pogledam zbunjeno Marka , a on se nasmiješi.

"Vidim upoznala si moju sestricu"-kaže i poljubi djevojčicu u kosu

Da li je normalno da sam ljubomorna na nju?

"Vi se poznajete?"-upita Anđela

"Da ona radi kod mene"-kaže Mark

"Pa to je super.A znas ona je moja najbolja prijateljica"

"Ona?"-upita Mark i pogleda me

"Da.Ona me je spasila od one djece sto mi se rugaju"-kaže

"A da?Šteta sto ne zeli sebi pomoći"-više za sebe promrmlja u bradu , a ja dobijem utisak kao da me osuđuje

"Može li Nina kod tebe pa da se ja i ona druzimo"-upita Anđela

"Ali znas da si kod mene samo 1 sat...

"Ali ti znas da ja nemam prijatelja osim nje . Molim te?'-

"Aj dobro.Ali samo ako se Nina slaže"

"Hočeš li Nina?"

Ne znam sto da odgovorim.Željela bi zbog nje ali biti s njim u istoj prostoriji?Nemoguče misija.

Ali hoču zbog Anđele.

"Dobro, ali ne mogu puno ostati"-odgovaram

"Super.No hajde sad šta stojite?"-kaže Anđela i pogura nas

Kad smo dosli do njegovog stana Mark izvadi kljuc i polako otključa vrata , a cim se malo otvore Anđela me povuče za ruku našto se ja malo namrgodim i uđemo u stan.

Vau,vau ,vau i opet vau.

Usli smo u luksuzan stan dva puta veći je od mog.Najviše mi se svidjela plazma.

"Hočeš li nesto popiti?"-upita me Mark

"Neču hvala"

Nakon sto me Anđela nagovorila da pogledamo njenu neku seriju zaspala je na kauču.

Mark je riješavao neke papire.

Nakon sto sam odlučila da krenem jer ja ovdje nemam sta vise raditi cujem Markov glas.

"Nina hajde dođi sekund"-zove me negdje s hodnika

Dolazim do njega.

"Reci."

"Sjedi tu"-kaže i pokaže ocima na neku stolicu.

"Zasto?"

"Samo sjedni"

Ja ga poslušam i sijednem.

On izvadi iz vrečice neku kremu koliko se da primijetiti.

"Šta je to?"-upitam

"Krema Nina.Za rane i masnice"

"I šta bi ja sa tim trebala?"

"Umm...stavi u lonac i skuhaj pa to pojedi.Jao Bože Nina pa šta misliš?Namazati čes to na rane"-odgovori

"Dobro ne pametuj"

Uzimam kremu i idem prema izlazu.

Kad sam dosla do vrata osijetim Marka iza sebe .

Osijetim da mi se približio do vrata.

"Volio bi ti sada skinuti odjeću i namazati te kremom po svim mjestima gdje te onaj gad udario."-kaže

Upravo mi je srce poskočilo do grla.Šta mi radi ovaj čovjek?

Bok ljudeki evo malo kraci dio tek toliko da vidite da sam ziva.Bar za sada.Pa mogla bi poceti pisati jos jednu priču.Da li ste za ili previše dosađujem? 💓