Pismo (PAUZIRANA do 03.04.2014.)

7. dio: Srce ili um

''U onog tamo bogatuna?'' započela je Lauren.

''S kojim si se poljubila u klubu?'' nastavila je Ana.

I zadnje pitanje je bilo: ''Koji je najveća faca u školi?'' Naravno pitanje je bilo od Lane.

''Da, to je on'', rekla sam dok sam se dizala sa kreveta te odlazila do prozora. Dlanove sam naslonila na prozor gledajući kroz njega. Bilo mi je malo neugodno. Moje 3 najbolje prijateljice saznaju da sam se zaljubila u osobu koju možda niti ne zanimam.

''Mislim da sada razumiješ onu srce ne bira,'' rekla je Ana.

''Mislim da da'', zamišljeno sam rekla. ''Što ću sada? Kako sam se mogla zaljubiti baš u njega?''

''Jedina pametna odluka bi bila da vidiš da li te primjećuje. Ako da, onda se moraš boriti za njega. Vjeruj mi to je jedini način'', rekla je Lauren. Okrenula sam se prema njima i ponovno sjela na krevet.

''Ima još jedno pitanje na koje nam moraš odgovoriti'', Ana je rekla držući jastuk u krilu dok je laktove naslonila na njega.

''Koje to?'' pitala sam ju dižući jednu obrvu.

''Da li želiš biti s njim?'' rekla je očekujući odgovor odmah.

''Pa...''

''Što pa da ili ne? U životu nisam čula nešto lakše.'' rekla je u jednom dahu Lana.

''Moje srce i moj um vode bitku oko toga'',rekla sam pa me prekinula Ana.

''Da pogodim srce kaže da, a um kaže ne'', naravno pogodila je.

''Točno tako.'' Nakon te rečenice mama je ušla u sobu sa tacnom. Na tacni su bila četiri soka od šumskog voća.

''evo cure! Da ne budete žedne'', rekla je sa osmjehom na licu.

''Hvala mama nisi trebala!''

''Ma nije problem. Idem ja sada možete nastaviti razgovor'', kada je izašla Ana me pitala.

''Da li si joj rekla?'' tiho me pitala Lana

''Nisam još. No, danas ću'', rekla sam odlučno.

''Ja kažem srce!'' ubacila se Lauren.

''Razlog?'' pitala sam.

''Kao prvo: voliš ga. Kao drugo: sasvim je ok, barem koliko sam ja vidjela. Kao treće: ne želiš ga izgubiti, vjeruj mi. Znaš već kako to znam'', tužno je izgovorila posljednju rečenicu.

Lauren je imala svoju voljenu osobu. To je bio Stan. Voljela ga je svim svojim srcem. On nju također. Pitao ju je da li želi biti njegova cura. Odbila ga je. Zato što je bio najveći ženskaroš u gradu. Bio je od nje stariji 2 godine. Znači imao je 19. Sumnjala je u njegovu ljubav i bojala se da ju ne prevari. Zbog toga je požalila. Htjela ga je pitati da joj oprosti. No, nakon godinu dana odnosno ove godine preselio se u drugi grad i drugu školu. Tada je izgubila potpuno vjeru u ljubav te ga još danas-dan voli. Zato je uvijek tiha i povučena. U svom srcu krije ogromnu tugu.

''Ne budi tužna'', tiho sam rekla te sam ju zagrlila. Nakon nekoliko trenutaka pridružile su nam se i Lana i Ana.

''U redu! Biti ću jaka. Kao i dosada'', odlučno je rekla dok su joj suze punile oči. Obrisala sam joj suze i nastavila.

''Ne moraš. Potraži ga. Još uvijek imaš njegov broj, zar ne?'' pitala sam je u nadi da će odgovor biti pozitivan.

''Ne, ne mogu ga zvati. Što ako me je već prebolio? Što ako ima curu? Što ako me zaboravio? Tisuću pitanja niti jednoga odgovora.''

''U redu. Ako misliš da je tako ispravno neka bude tako'', rekla joj je Ana i potapšala je po ramenu. Skupila sam obrve u znaku Što?. Lauren me nije vidjela zato što je glavu držala prema dolje. Ana mi je namignula. Nisam baš shvatila, ali nema veze. Znala sam da smišlja nešto. Lana je krenula reći nešto za naše 'nečujno pričanje' ali ju je Ana zaustavila stavivši ruku na njezina usta. Shvatila je da ne bi trebala ništa reći.

''Idem ja doma. Ja sam glasala za srce. Javi mi kada odlučiš'', Lauren je tiho rekla te se ustala sa kreveta.

''U redu. Bok. Vidimo se'', pozdravile smo se s njom.

''Bok'', pozdravila se s nama i izašla iz sobe.

''Ja isto biram srce'', Ana je rekla.

''Da Lis i ja isto. Ne želimo da i ti patiš kao Lauren!'' Lana je isto glasala.

''Ali moraš biti oprezna, nikad se ne zna'', rekla je tiho Ana.

''Imaš pravo'', odgovorila sam joj.

''Sada ću ti pojasniti 'nečujno' razgovaranje'', rekla je Ana i nasmijala se.

''I mene zanima'', rekla je Lana i podignula jednu obrvu.

''Sigurno znate da je Lurenin roćkas za 1. mj.?'' pitala je.

''Da, znamo. Što misliš da bi joj trebali prirediti zabavu'', pitala je Lana.

''Da prirediti ćemo joj zabavu i tamo dovesti Stana'', posljednju riječ je naglasila.

''Kako ćemo to izvesti?'' znatiželjno je pitala Lana.

''Imam njegov broj. Sjećate se da smo bili najbolji prijatelji.''

''Da stvarno!'' uzviknula sam.

''Nazvat ćemo ga sutra. Sada moram ići'', rekla je Ana.

''Da moram i ja polako ići'', rekla je Lana i ustala se.

''Vidimo se'', pozdravila sam ih.

''Vidimo se'', pozdravile su i one mene i izašle i sobe.

Sada je vrijeme da kažem i mami. Izašla sam iz sobe i sišla niz stepenice. Kada sam došla u dnevni vidjela sam mamu kako sjedi na kauču. Otišla sam do nje i sjela sam na kauču.

''Hej'', pozdravila me. Okrenula sam se prema njoj.

''Ne znam kako da započnem pa ću ti odmah reći.''

''Što se dogodilo?''

''Zaljubila sam se'', tiho sam rekla i spustila glavu.

''Ma nije to ništa'', zagrlila me.

''Ali postoji nešto. Što bi moglo biti problem'', zagrizla sam usnicu.

''Što?'' znatiželjno me pitala.

''Pa, on je bogatun i najpoznatiji u školi. Ne želim da misli da sam kao ostale i da se onesvijestim kada ga vidim. Moj um kaže da ne budem s njim, a srce da budem s njim.''

''Poslušaj srce. Ja sam slušala um i izgubila sam tvog oca. Ne želim da i ti to proživljavaš. Vjeruj mi.''

''Što? Kako si ga izgubila? Zašto mi nisi rekal?''

''Bilo je to prije 17 godina''

-----------------------------------------------------------------------------------

Voteajte, komentirajte i preporučite prijateljima. Zato jer imam jako malo čitatelja. :(