Pismo (PAUZIRANA do 03.04.2014.)

9. dio: 3. dio pisma

Bio je to mali komadić papirića. Na njemu je bilo nekoliko slova. Taj rukopis je bio dosta ne uredan. Papirić je bio dosta star. Možda je to bio 3. dio pisma. Mislima mi je proletilo i to da mami nisam rekla niti za 2. dio. Valjda mi neće zamjeriti. Ugrizla sam se iznutra za usnicu rukom prošla kroz kosu. Odlučila sam provjeriti svoj zaključak.

Odtrčala sam prvo u dnevni da vidim gdje je mama. Sišla sam u dnevni i nisam ju vidjela. Otišla sam u hodnik i tamo sam ju zatekla u kaputu. Nije mi baš to bilo jasno pošto je bila nedjelja. Inače nedjeljom ne ide nigdje.

''Lisa ja moram u kafić. Neka frka je. Vraćam se za sat-dva'', brzo je rekla i uhvatila kvaku ulaznih vrata.

''U redu. Ja ću se možda naći s curama. Danas se nismo ni čule ni vidjele. Znači možda me ne bude'', rekla sam u jednom dahu.

''Ok. Bok'', pozdravila me i izašla i kuće.

''Bok'', nisam bila sigurna da me čula pošto je već bila vani. Nasmiješila sam se sama sebi koliko imam sreće. Odtrčala sam u njezinu sobu.

Zatvorila sam vrata i osjetila kako mi se kap znoja cijedi niz čelo. Nije ni čudo zato jer sam se u sekundi našla u maminoj sobi.

Približila sam se ormariću. Otvorila sam u isto vrijeme oba vrata. Zato jer sam mrzila škripanje tih vratašca. Po običaju uzela sam škrinjicu i sjela na krevet. Bez veze pogledala sam prostor oko sebe.

Nalazila sam se na sredini sobe. Točno ispred mene nalazio se prašnjavi ormarić. Lijevo od mene bila su dva prozora sa crvenim zavjesama, a desno od mene dvokrilna vrata. To je bio izlaz. Lijevo od ormarića nalazila su se još jedna vrata. Ta vrata bila su obična. To je bio ulaz od wc-a. Desno od ormarića bio je veliki ormar. U njemu se nalazila mamina odjeća. Zidovi su bili bijeli. Dok se pod mojim nogama nalazio čisti sjajni laminat. Moja mama je uvijek imala sve čisto.

Iz razmišljanja me maknuo osjećaj škrinjice u krilu. Otvorila sam je. Duboko sam uzdahnula u nadi da su moja razmišljanja točna. Izvadila sam 1. i 2. dio pisma i usporedila ih sa 3. dijelom. Tada se ogroman osmijeh našao na mom licu.

''Hura!'' uzviknula sam. Potom sam si ruku stavila na usta da se uzvici ne nastave. Neki bi pomislili da sam luda. No, ja sam bila samo sretna. Zapravo je to bila premala riječ za moj osjećaj. Osjećaj da možda za nekoliko mjeseci po prvi put zagrlim oca nije se mogao opisati riječima. Ponovio se moj duboki uzdah. Nisam mogla pročitati što piše. Taj rukopis bio je tako neuredan. Odlučila sam to dešifrirati kada budem imala sve dijelove pisma.

Brzo sam sve spremila na mjesto. Otišla sam sa osmjehom na licu u svoju sobu. Dugo nisam išla u shooping pa sam odlučila vidjeti što imam od garderobe. Otvorila sam svoj ormar. Unutra nije bilo puno stvari. To je značilo samo jedno. Frendice, trgovački centar, puno vrećica i bol u nogama. Nasmijala sam se zbog svojih misli.

U ruke sam uzela mobitel sa radnog stola. On se nalazio tik pored ormara. U ovom slučaju to je bilo dobro. Odmah sam se bacila na pisanje poruke. Ogroman osmjeh se još uvijek nalazio na mom licu.

Za: Lana, Ana, Lauren

Poruka: Što mislite na jedan poduži shooping? x

Bilo je tek 14 sati pa je to mogao biti duži shooping.

-------------------------------------------------------------------------------------

Nastavak nije jako dugačak ali nema veze. Ja naravno još uvije očekujem komentare.