Pismo (PAUZIRANA do 03.04.2014.)

8. dio: Istina

''Poslije mog rođenja. Predpostavljam'', više je zvučalo kao pitanje.

''Točno. To je bio 25.12.. Ti si se rodila 05.08.'', nije joj trebalo niti 5 sekundi da se sjeti oba datuma.

Maria's P.O.V

Moja kćerkica se zaljubila. Znala sam da će doći i taj dan i da ću joj morati sve ispričati. Željela sam da zna istinu. Nisam joj htjela ispričati istinu prerano. Zato sam odlučila da ću joj to ispričati kada se zaljubi. Nikada nisam htjela da doživi sve što i ja. Započele smo razgovor.

''Zašto je otišao?'' pitala me.

''Ne mogu ti lagati da ne znam'', pognula sam glavu, ''taj dan smo se posvađali''.

''Bila je to jedna od većih svađa'', pitala me tužno.

''Da. Nažalost.''

''Zar je otišao zbog svađe?'' začuđeno je počela ispitivati.

''Ne. Ošamario me. To je bio razlog njegovog odlaska.''

''Ali, zašto je on otišao? Zašto nisi ti?'' ponovno sam uhvatila njezin začuđeno tužan pogled.

''Dobro sam ga poznavala. Znala sam da će nešto morati napraviti. Bio je toliko tvrdoglav i nije se usudio ispričati. Mislila sam da će se vratiti sutra ili za tjedan dana. No, ništa. Čekala sam ga danima, tjednima, mjesecima, pa sada i godinama. Svake godine nada je sve manja. Ali i nakon 17 godina imam još malo nade'', ispričala sam joj sve. Nekoliko suza kliznulo je niz moje lice.

''Mama, nemoj plakati. Više ne čekaš sama. Sada sam i ja s tobom. Ali imam još jedno pitanje?'' njezine riječi su bile meni velika utjeha.

''Pitaj što god te zanima. Danas ćeš saznati cijelu istinu o svom ocu.''

''Gdje sam ja bila za vrijeme vaše svađe?'' nesigurno me pitala.

''Bila si u sobi na krevetu-'', tiho sam započela, ''pala si i koljenom okrznula od krevet'', mislim da je sada sve povezala.

''Znači ožiljak na koljenu je od toga.''

''Da jest. Noga ti je iskrvarila. Zapravo samo taj mali dio. Bila si jako hrabra i snažna pa nisi puno niti plakala.-'' rukom sam prešla po vrhu njezine glave. Primila me za ruku i snažno ju stisnula. Vidjela sam da su njezine oči bile pune suza. Zadržavala ih je u očima. Trepnula je nekoliko puta pokušavajući otjerati ih. Nije uspjela.

''Plači dušo, slobodno. Znam kako ti je. Cijelo dijetinjstvo si provela bez oca ne znajući niti kako se zove. A ja sam samim time bila grozna majka'', počela je plakati suze su jedna za drugom tekle.

''Nisi mama! Znaš i sama da is imala ljubavi za oboje. Ja znam isto da si me voljela više od bilo čega na ovom svijetu. Uvijek si bila samnom u teškim trenutcima.''

''Sve je istina što govoriš. Nije da se hvalim ali bila sam dobra majka'', osmjesi su pršli i mojim i njenim licem.

''Još uvijek si. Cijelo vrijeme pričamo o tati, a niti jednom mi nisi rekla kako se zove'', to je više bilo kao pitanje.

''Robert...Robert Johnson''

''Ima lijepo ime. Poznato mi je. Nebitno'', uzdahnula sam. ''Kada je otišao?'' još jedno pitanje. Bila sam spremna odgovoriti na bilo što.

''Otišao je tu noć nakon svađe. Oko 3 sata. Nije si mogao oprostiti. Ja sam mu oprostila. Napisao je i pismo. No, poderao ga je. Ostao je samo dio sa datumom.''

Lisa's P.O.V

Ahaaa! Sada sam shvatila o kakvom pismu je riječ. O oproštajnom. Pramen svoje plave kose zataknula sam iza uha i duboko uzdahnula.

Sve ovo je izgledalo kao slagalica od 100 komada. Prije sam imala složena samo 5, 6, a sada nekih 4o-ak.

''Znači to je bilo ovako-'' započela sam. ''Posvađali ste se. Udario te. Nije si mogao oprostiti. Ja sam pala udarila se u koljeno. Zadobila ožiljak. Tata je rano ujutro otišao. Napisao pismo. Poderao ga. Ostao je samo dio s datumom.''

''Da, tako je'', odgovorila mi je.

''Zašto na pismu piše datum moga rođenja?'' tu sam zastala. Nije trebala znati da sam joj čeprkala po sobi. Sigurno će se jako naljutiti. Skupila sam hrabrosti. ''Oprosti. Znala sam da nešto skrivš od mene. Nisam to mogla podnijeti. Uvijek si govorila da smo najbolje prijateljice i da ništa ne smijemo skrivati jedna od druge'', osjećala sam se jako slabašno.

''Imaš pravo. Zapravo niti ne znam zašto. Sigurno bih znala kada bih imala cijelo pismo.''

''Istina'', polako sam se ustala sa kauča. ''Idem ja. Hvala ti na cijeloj istini i zapamti da i ja od sada sa tobom čekam'', poljubila sam ju i otišla u sobu.

Ušla sam u sobu. Na radnom stolu sam vidjela neku crnu gumicu. Odmah sam ju uzela i zavezala kosu. U sobi je bilo jako toplo, a i mrzila sam kada bi mi kosa stalno išla na lice. Otišla sam do prozora koji se nalazio desno od kreveta. Razmaknula sam žute zavjese. Otvorila sam prozor.

Puhao je vjetar. Stala sam ispred prozora. Moj rep sada je letio na sve strane. Zatvorila sam oči. Odjednom je vjetar jače počeo puhati. To mi je još više godilo. Oči su mi još uvijek bile zatvorene.

Nakon nekoliko sekundi osjetila sam nešto na svom licu. Uzela sam u ruku to nešto. Bio/la je to...

-------------------------------------------------------------------------------------

eto i novog nastavka. U komentare napišite što mislite što je Lisi 'palo' na lice. Mislim da će većina pogoditi. Iako vas je malo :/.  Sutra ili prekosutra novi nastavak.