Pismo (PAUZIRANA do 03.04.2014.)

10. dio: Stan

Nakon nekoliko minuta gledanja u ormar iz razmišljanja me trgnuo dobro poznati zvuk mobitela. Uzela sam mobitel i otključala ga. Vidjela sam da mi je Lana poslala poruku. Čudim se što joj je trebalo tako dugo.

Ona inače obožavam oblačenje, presvlačenje, šminkanje, uređivanje... Zapravo sve što je povezano sa ljepotom. To nije niti čudno. Ona izgleda prelijepo. Još kada se malo uredi. Veličanstvena je. Hahaha. Ima smeđu kosu i taman ten. Njezine oči su također smeđe.

Od: Lana

Poruka:Nažalost ja i Ana ne možemo. Imam još jednu vijest. Ana je sredila sve sa Stanom. Dolazi na rođendan.

Pročitala sam poruku.

Za: Lana

Poruka: Šteta. Može onda u petak poslije škole. Da li on još nju voli?

Poslala sam joj tu poruku zato što on može doći samo ako je još voli. Ako ne, onda nam ne treba. Skoro je već sve spremno za Laurenin roćkas. Slavi ga za nekih mjesec dana. Još jednom me iz razmišljanja trgnuo zvuk poruke.

Od: Lana

Poruka: Naravno da može. Kaže da da. Ana mi je rekla da je on sada tu. Došao je vidjeti mamu, tatu i brata. U centru pa ga možemo ići vidjeti i da se sve dogovorimo.

Naravno da ću na to pristati.

Za: Lana

Poruka: Naravno. Može li nas Ana pokupiti.

Od: Lana

Poruka: Može, može. Doći će za nekih 20 min.

Brzo sam otišla spremiti se. Skinula sam trenerku i majicu sa sebe. Umjesto toga obukla sam crne uske traperice, crnu potkošulju i preko nje lagani sivi džemper. U struku je bio širok. Malo je bio proziran pa mi se i potkošulja malo vidjela. Tako sam i htjela izgledati. Otišla sam u wc i na usne stavila malo sjajnog labela i maskaru. Kosu sam raspustila. Uzela sam sivu torbicu preko ramena i mobitel strpala u nju. Odtrčala sam u hodnik. Obukla sam svoje sive niske conversice. Izašla sam vani i pričekala Anu i Lanu.

Nakon nekoliko minuta čekanja napokon su došle. Ušla sam na stražnje sjedalo auta i pozdravila ih.

''Bok.''

''Bok'', i one su mene pozdravile.

''Gdje idemo?'' upitala sam Anu dok sam čeprkala po mobitelu.

''U centar. U jednom kafiću ćemo se naći'', potvrdno sam kimnula glavom. ''Došao je sa bratom. Neće vam smetati?'' pitala je.

''Ne'', u isto vrijeme smo rekle. Napokon smo stigle. Spremila sam mobitel u torbicu i torbicu stavila preko ramena. Otvorila sam vrata i zakoračila vani. Napravile smo nekoliko koraka i približile se kafiću. Nakon nekoliko trenutaka sam ugledala Stana. Osmjeh mi se pojavio na licu. Ubrzale smo hod isto kao i on.

''Lana, Lisa, Ana!'' uzviknuo je.

''Stan'', u isto smo vrijeme smo rekle. Došao je do nas i zagrlio nas.

''Idemo sjest za stol. Sada će doći i moj bart'' potvrdno smo kimnule glavom. Došli smo do stola i sjeli. Počeli smo se dogovarati za rođendan. Čula sam iza sebe korake.

''evo i njega'', rekao je Stan. To je sigurno njegov brat. Osjetila sam nečiji prst kako me okrznuo po ramenu. Pomislila sam: to je bilo slučajno. Tada sam ugledala preko puta mene figuru kako sjeda. Osmjeh mi se odmah maknuo s lica kada sam shvatila da je to...

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Što mislite tko je Stanov brat? Kratko je ali nema veze. Odlučila sam stavljati nastavke petkom, subotom i nedjeljom.