I počelo je tako tiho i mirno
poput žubora kiše u ponoć
mjesečina je prolila svoj sjaj po crnilu
i obojila ju svjetlijom svjetlijom bojom
Niti daška povjetarcu
sve je bilo mirno i tiho
u svojoj ljušturi sakriveni
obukli smo svoje najljepše ruho.Pokaži svoje ruho u tišini
ne prekidaj ovu tihu noć,
ali pravo lice umjesto tog mi pokažeš
i znam, da k istini i moje će doć.
Šaputaš mi na uho
da ne prekineš ovaj tamni spokoj
i polako skidaš moje najbolje ruho
a unutrašnjost ti se moja otvaraU ovako tihoj, tamnoj noći
kad pomisliš da spokojnije ne može biti ništa na svijetu,
Otvori ti se moja prazna duša
u crnini
sve što čuješ je kako jeca, moli za pomoć...ali u tišiniRuku pružaš unutra, obavije ju crnilo
i sad si okaljan dijelom moje duše
krv moja teče tvojim venama
crnilom ih svojim obavija
A što je sad
kad preda mnom sunce je, budi se dan
sjetno gledaš u nj
zoru presvetu
Jedino svjetlo ovoga svijeta
i u njemu se gubiš
u njega koračaš
protjeralo je moju krv iz vena tvojih
prazninu popunilo sjajem
a ja tek sad vidim
da sve počinje krajem~*~
Dovršeno 16.6.2017., započeto puno prije
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.