Brišem stih i ponovo ga pišem
isti od riječi do riječi, ali nada je jedna
da svidjet će mi se više ako ga
još jednom napišem.
Pa ga opet brišem i opet sastavljam
a nijedna riječ ne mijenja položaj
još uvijek na istom mjestu sjedi
gleda me u oči, smije se i blijedi
jer ju opet brišem, ali zna
da ponovo napisat ću je ja.
Pa da sročim i tu rečenicu
i da mi se više u lice ne smije
jer dok gleda moje tamne oči
zna da se suza u njima krije:
Jesam li patnik ili bolesnik
sasvim uobičajenih simptoma,
dok me prognaju sijećanja bolna
ili samo prošlosti kraj ne nalazim?
I jesam li patnik što ne puštam,
pričam li sa sobom,
il naglas razmišljam,
o zašto li si me pustio?
[11.2.2018.]
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.
