Truni U Miru

Kćeri

Dijete, sad si tek na početku putovanja
i dok gledam te, sjetim se trenutka
kad sam te otpratio da uploviš morem
i dopustio ti da upoznaš svijet.
Sagradio sam ti najljepšu barku
i nadjenuo joj najljepše ime
tako neobično, tako krasno,
da nitko više nikad ne uspije
zaboraviti te.

I dao sam ti novonačinjeno ruho
i gledao te kako uzimaš kormilo
u svoje sitne, dječje ruke
tako nježne, tako krasne.
I gledao sam te kako smješiš se
jer svijet je veliko mjesto
gledao sam te kako mjesta bilježiš
na kojima boravit ćeš često
I gledao sam kako dječji osmijeh
krasi tvoje ljupko lice,
ali nisam ti nikada dao do znanja
da i on, maknut će se.

A kad je došlo vrijeme,
kad rekao sam ti da si spremna
i da uplovit ću te u to more sinje
uzela si me zaruku i rekla:
"Oče, ti putevima vodi me"
A morala si otići potpuno sama,
tad smrknulo ti se lice
i više nisi bila nalik djetetu
kad ja sam ti rekao
tebi, svom svijetu, malom lanetu,
da ostajem na kopnu.

Gurnuo sam barku da odeš
i uploviš u svijet, misleći da si sama,
ali zapravo bio sam uz tebe,
kad mislila si da obuzet će te tama.
I ja sam za svaki val na koji si naišla
tebi uputio, kad bio sam uvjeren
da desit tebi neće se ništa
i da se boriš snažno i pošteno: kao hrabar vojnik, neiskvaren.
I ja sam te štitio od svakog vira
kad zalutala si u pokoju rijeku
jer znao sam da zlo bira
i potiče grijeh u čovjeku.

I tako sam se brinuo za tebe
da kada dođeš, kažeš mi kroz što si prošla,
a ja ću, kao tvoj ponosan otac
reći da iz svega jača si izišla
i odati ti tajnu, zašto nijedan val
naizgled nesavladive jačine
tvoju drvenu barku nije potopio:
Dijete, to je zato, što sam ja
uz tebe cijelo vrijeme, tebe štitio

[3.12.2017.]