Izgubljeno vrijeme

2

Nessa P.O.V's

Krenula sam prema plesnom podiju sa Nelom. Plesale smo,sve dok nisam osjetila da mi je torbica zavibrirala.. Ah,mobitel,mama bas znas pogoditi trenutak za poruke.

Izvadila sam mobitel iz torbe,i na zaslonu je pisalo....

Nela P.O.V's

Ugledam Nessu kako drzi mobitel u rukama,i da joj se ruke tresu.
Znala sam da nesto nije uredu. Ponadala sam se da nije rijec o onom idiotu koji ju je slomio na sve moguce nacine.
Prisla sam joj.
'Nessa,hej.. Jesi okej?' - upitam ju
'Jesam,okej sam skroz..' - odgovorila mi je jedva govoreci kao da ce se svaki cas slomiti.
Rukama je prosla po obrazima da izbrise suze.
Doslo mi je da odem do njega,i dam mu takve batine.

Ova moja Nessa,Nessa koja je uvijek zracila osmijehom,iskrenoscu,pozitivnoscu, i dobrotom.. Tu Nessu je on zgazio do temelja,makar ga ona uvijek brani pred drugima i govori 'Dajte,nije on tako los.. Ne poznajete ga koliko i ja..'
Najvaznije je pitanje, da li ona uopce poznaje njegovu pravu stranu lica?

Alice P.O.V's

Zavrsila sam sa treningom,inace treniram stolni tenis sa Essom. Nas dvije sko se zblizile preko Nesse. Ona i Essa su zajedno odrasle,a kako ja treniram sa Essom pa smo se nas tri jos vise zblizile.
'Alice, sto mislis dal ce Nessa biti dobro?' - upita me Essa
'Nadam se da hoce. Biti cemo tu za nju..' - odgovaram joj pomalo zabrinuto.
Znala sam da ga nece moci zaboraviti,i da ce mu se vratiti.
Oni su dva razlicita svijeta,ali opet se vole sto moram priznati. Samo sto Nessa njega voli na iskren nacin,a Lucas na nesiguran nacin. Uvijek bjezi kada shvati da je situacija izmedu njega i Nesse ozbiljna,ostavlja da se situacija ohladi tako sto slomi Nessu,onda joj se vrati sa isprikom 'Oprosti duso,nisam zelio.Necu vise obecajem! Ti si posebna za mene.'
Na sto Nessa pada i oprasta mu svaki put.
Ali ovaj put mu ne smije oprostiti. Ne smije.

Lucas P.O.V's

Pobogu,Nessa mi se ne javlja. Poslao sam joj oko osam poruka. Sto se uopce dogada sa tom zenskom glavom?
Stvarno netko treba napisati upute kako razumijeti zene.
'Ma zajebi to,nije jedina.' - pomislio sam.
Saljem poruku Ane,ona je jedina slicna Nessi po karakteru,komunikaciji. Samo sto je Nessa bila daleko draza mom srcu nego Ane.
Sa Ane sam se petljao tko zna koliko puta,uvijek mi je davala sto sam zelio. Ali Nessa ne,po tome su se razlikovale. Nessa je uzasno tvrdoglava osoba,njezna,osjetljiva,ali ujedno i nezamjenjiva.
Sve bih dao da vidim onaj njezin iskreni djecji osmijeh..

/proslost/

'Idemo do soping ducana,tamo cemo pojesti nesto,pa se vracamo u centar..' - kaze nam trener nogometa.

Inace sam nogometas,ja i ekipa smo dosli u Split igrati nogomet.
Danas je dan kad cu upoznati Vanessu,prvi put uzivo nakon web camere i silnog dopisivanja u kasne noci.

Krenuli smo autom do soping centra. Nakon nekoliko minuta voznje smo stigli. Trazili smo gdje cemo sjesti da pojedemo nesto.
Kad smo nasli,smjestili smo se,pricali i druzili se.
Osjetio sam neke zmarce po ledjima,dignuo sam pogled i ugledao nju,Nessu kako stoji i gleda u mene nasmijano.
'Jebote... te plave oci.. kao da mi pogledom ulaze u misli. A tek njezina kosa,kovrcavo smedjo plava kosa..' - pomislio sam u sebi..

'Hej Lucas.. ' - tiho izgovori,i probudi me iz razmisljanja
'Nessa heej!' - dignem se sa stolice i zagrlim je.
Oh Boze,kako je samo mekana i krhka pod mojim rukama dok je grlim,kao da ce se slomiti svaki trenutak.
Shvatim da je grlim vec nekoliko sekundi,duze nego sto bih trebao,i da moja ekipa bulji u nas, pustim je iz zagrljaja.
'Uh.. pa,evo napokon se upoznajemo uzivo' - kazem joj i odmah pomislim koji sam debil sto sam to rekao. Pa jasno da se upoznajemo. 'Lucas budalo!' - pomislim u sebi.
'Da da,napokon..' - odgovori ona i pocne se rumeniti po obrazima.
'Ovaj.. jesi za to da prosetamo?' - upitam ju,samo da se maknemo od moje ekipe koji su je odmjeravali sto mi je diglo zivce.
'Moze,zasto ne?' - odgovorila mi je sa onim predivnim osmijehom.
Uzeo sam ruksak,i krenuo za njom. Setajuci smo pricali i shvatio sam kako je otvorena osoba,a isprva sam mislio da je povucena. Kako izgled vara ljude,pomislio sam u sebi. Nakon sat vremena setnje i pricanja sam primjetio da me zeljela nesto pitati,ali kao da se bojala.
'Nessa,jel sve okej?'
'Ahmm.. jest,jest..' - odgovorila mi je nesigurno,samo je pogledala u drugu stranu da joj ne vidim lice.
'Nessa,hajde kazi mi sto te muci ili sto zelis pitati?'
'A ma Lucas,glupo je' - nasmijala se i opet pogledala u drugu stranu sto me zivciralo.
'Okej,htjela sam te pitati da li bi se slikao sa mnom? Mislim na selfie...' - upitala me tako nevino,kao da se bojala mog odgovora.
Poceo sam se smijati na to njezino pitanje,na sto me gurnula laktom u rebro i pocela se crveniti.
'Nessa.. aah..' - nisam se mogao prestati smijati. Djevojka mi se vec uvukla pod kozu sa tim njezinim smijesnim izjavama. Obozavao sam ju gledati dok se smije.
Okrenula je glavu da je ne vidim uopce.
'Nessa hej... Nessa..' - nakon vise puta dozivanja se nije obazirala na mene,sve dok nisam pripremio mobitel da nabacim selfi sa njom dok je ovakva,nadurena kao malo dijete.
Stao sam ispred nje,i kad je pogledala prema mobitelu,odmah je pokusala sakriti se od kamere.