Hodali smo jedno pored drugog. Ja sam bila u ekstazi, ali on nije izgledao kao da je išta osjetio. To je bilo zaista neobično i jako mi je smetalo.
"Pa Anabell, kako to da si došla u našu školu?"
"Ne... ne znam. To jest. Nisam sigurna zašto sam morala doći, ali mislim da je to bilo da se moram više socijalizirati sa ljudima svog godišta" odgovarala sam zbunjeno i mucajući.
"Znači nikada prije se nisi družila sa tinjedžerima?" Odmahnula sam glavom.
"Onda te zaista čeka pravo iznenađenje" nasmijao mi se.
"Aha. Okej" rekla sam.
"Dobro, evo nas. Ovo je ravnateljev ured. Tu nasuprot je ured školske bolničarke" pokazivao je prstom. Ja sam se jedva uspjevala suzdržavati da mu ne skočim u ruke i na poljubim ga.
"Aha" kimala sam.
"Jesi ti okej? Činiš mi se skroz izgubljeno"
"Pa, kad već pitaš. Zar ti ne osjećaš ovo?"
"Što to?" Gledao me zbunjeno.
"Pa sponu"
"O kakvim ti sponama točno pričaš?" Gledao me kao da sam luda.
"Vučjim sponama. Znaš. Ti pripadaš nekom klanu i ja sam tvoja družica. Moraš osjetiti to"
"Ti ozbiljno nisi dobro. Nije niti čudno da te nisu pustili u školu do sada. Luđakinjo" imao je zbunjeni i ustrašeni pogled u očima. Zatim se okrenuo od mene i brzim koracima krenuo natrag.
"Hej, Ethane moram i nešto reći" nisam mogla dopustiti da ode sa takvim saznanjem. Pogotovo ako je vuk. Proširiti će moje riječi po školi. Tko zna tko će sve saznati za vukove onda.
"Ne hvala" okrenuo se još jednom. Bila je to velika pogreška.
Ja sam sakupila svu energiju koju imam i pogledala ga u oči.
"Nećeš se sjećati niti jedne čudnovatosti oko mene. Bilo mi je loše i krenuo si po moje zaštitare. Idem kući. Tebi je žao što me nećeš vidjeti. Zar ne?"
"Da. Jako mi je žao" oči su mu poprimile mutan izgled. I sekundu poslije, ja sam odmaknula pogled i on se vratio, "idem po tvoje zaštitare. Znam da ti je loše, ali bolje da odeš doma onda. Pričekaj me ovdje" rekao je zabrinutim glasom.
Ja sam kimnula i uskoro su se predamnom ucrtali Eddie i Steve. Eddie me primio i odnio do automobila koji je čekao na parkiralištu. Nisam imala snage niti gledati, pa sam sklopila oči.
Suze su mi same od sebe krenule kada sam došla kući. U autu do ovdje suzdržavala sam se u strahu da će Eddiju i Steveu biti oduzeta briga za moju sigurnost. Moji roditelji će pomisliti da su oni krivi za ovo što mi se dogodilo, a nitko od njih ne zaslužuje takvu kaznu.
Otac me odnio do kreveta, a majka je bila odmah iza njega. Beskrajno zabrinuta. Ja sam uskoro zaspala.
***
Probudila sam se sa užasnim osjećajem praznine. Nedostajao mi je Ethan. Iako ja njemu nisam. Nisam ga niti poznavala. Je li to zaista bila radnja vučje spone?
Samo se instantno zaljubiš u neku osobu i to je to. Nedostaje ti do kraja života.
Mislim mama i tata su se zaljubili tek kasnije. Kod njih spona nije bila toliko izražena.
Ali opet. Zašto danas. Zašto on. I ono što me najviše kopkalo, zašto je on nije osjetio.
"Dušice je li sve u redu?" Mama me došla posjetiti. Sjela je na rub moga kreveta i ja sam se sklupčala uz nju.
"Mama. Nešto se dogodilo danas"
"Koristila si kontroliranje uma? To vidim" ljutito me pogledala.
"Ne samo to. Razlog zbog kojega sam to koristila je bilo to što moj vuk nije osjetio našu sponu" zatim sam joj ispričala sve što se dogodilo, a ona je pažljivo slušala.
"Mama mene je jako strah. Što ako on ne osjeća to. Što ako..."
"Hej" prekinula me, "smiri se. Možda nije još dobio svoje krzno. To je ponekad razlog zašto ne osjeti sponu. Znaš li koliko ima godina?"
"Ne znam" odmahnula sam glavom. Njezino objašnjenje je imalo smisla. Morala sam se vratiti natrag. Nisam smjela odustati od svoje ljubavi.
"A što ako je on čovjek?" Upitala sam zabrinuto.
"Slušaj srećice. To je nemoguće. On ne može biti čovjek jer ima miris vuka. Nikako. Jednostavno su odlučili od njega skrivati njihovo pravo podrijeklo. Imaš mnogo obitelji koje to rade"
"Valjda je onda to" umirila sam se. Mama me počela gladiti po glavi.
"Sve će biti u redu" rekla je kada je odlazila od mene.
"Nadam se" nasmiješila sam se i zatim polagano utonula u san.
ESTÁS LEYENDO
Vučje dijete (Bijela vučica 2. dio)
Hombres LoboSarah i Noah uspješno vladaju svojim kraljevstvom već 6 godina. Njihova malena kći Anabella odrastala je, pritom im davajući znakove što bi mogli dočekati na njezin šesnaesti rođendan. No ono što ne očekuju je daleko bitnije i puno bliže nego što mi...