Buđenjem u sedam i dvadeset kako je odzvanjalo na mojoj budilici, mogla sam se kladiti kako moja majka viče na mene jer sam opet zaspala. Onda je realnost navladala mojim snovima. Majka nije ovdje, i to me pogodilo poput uboda oštrice kroz stomak. A sve što ja mogu, je pustiti oštricu da uđe dublje. Otvorila sam oči, jer se sunce poigravalo svojim zadnjim jesenskim zrakama bacajući ih diljem moje sobe. Iznervirano maknem plahte sa sebe te kad shvatim koliko je hladno nabacim deku preko sebe i uputim se u kupaonicu. Zaključano. Opet to radi.
"Cordelia, hajde otvori vrata" naslonila sam glavu na vrata, ne želeći svako jutro početi sa svađom. Dobila je moju staru sobu sa kupaonicom, nakon mog kratkog ljetnog odlaska na odmor sa prijateljicama, i unatoč tome opet svako jutro me uspije iznervirati sa sitnicama poput ove.
Nisam dobila nikakav odgovor, možda se ubila. Slegnula sam ramenima te se spuštala drvenim stepenicama u kuhinju gdje je dopirao miris palačinka. Elliana, naša pomoćnica koja je ovdje još prije mog rođenja koju očito samo ja smatram članom obitelji. Obožavam je, često dok sam bila manja pričala mi je o mami i kako je bila sretna sa mnom i ocem. Samo zbog nje i njenih priča imam osjećaj da sam svoju majku oduvijek poznavala.
"Otac je već otišao?" upitala sam ju dok je i dalje stajala za štednjakom, preokrečući zadnju palačinku. Bacila sam preko kauča dekicu kada sam shvatila da nema potrebe za njom jer se prostorija ugrijala od vatre iz kamina te sjela na jednu od barskih stolica.
"Otišao je rano u Styles tvrtku, rekao je da će se kasno i vratiti" podsmjehnula sam se, misleći u sebi kada je bilo drugačije, kada je zapravo proveo neko kvalitetno vrijeme samnom.
"Dušo mislim da ćeš zakasniti" rekla je dok je gledala na sat pružajući mi palačinke.
"Kako nebi kad je vjerovatno cijelo jutro zaključana u kupaoni" zakolutam očima dok brzo jedem palačinke. Božanstvene. Pojela sam zadnji komad te brzinski skoknula da se obućem, primjećujući da je Cordelia napokon izašla, ipak je živa. Navukla sam na sebe prvo što sam uzela te navukla svoe crne vansice, neizbježan dio mog outfita i uzela ruksak te mobitel u ruku, pogledavši da zapravo nemam vremena za išta.
"Idem" uzela sam ključeve od svog auta i izašla brzinom munje u garažu. Ušla sam te automatski ubacila žvakaću u usta koja se nalazila u pretincu te upalila auto. Stigla sam prije zvona, jer srećom nije bilo nijedno crveno svijetlo na putu do škole.
Ušla sam u hodnik koji je bio prepun učenika, ali Scarlet se danas isticala u svojoj ružićastoj trenerci dok joj je njezina ljubičasta kosa padala preko ramena,stoga sam je odmah primjetila i naravno Rose do nje. Progurala sam se kroz roj srednjoškolki i srednjoškolaca, dok se već desetak ljudi zabilo u mene. Ne znam da li imaju nekih ozbilnjih problema sa vidom ili im je fora zabiti se u nekoga?
"Cure" nasmiješila sam se dok sam im prilazila, zagrlivši obe odjednom. Stala sam među njih dvije te smo prolazili niz hodnik srednje škole Notre Dame.
" I kako ti je prošao vikend?" upitala me Rose dok smo se kretali prema ormarićima."Bio je sasvim uredu" slegnula sam ramenima pogledavši Rose koja je preokrećala očima "Znaš da ne mislim na to"
"Otac i njegova dva razmažena sina. Da li moram dalje?" zapravo Louis nije takav, zašto sam uopće rekla takvo što? Ljudi bi pomislili da nisu niti poznanici a ne braća.
"Jesu barem zgodni?" namignula mi je Scarlet "Nažalost" lagano sam se nasmješila misleći na njegova jaka ramena ko.. Ne, Delilah.
"Delilah" podigla sam pogled sa svojeg ormarića, vidjela sam kako mi se Damian približavao, dok je Colin išao iza njega za njim.
"Hej, ljuba.." nisam uspjela do kraja reći, kad me već pribio uz ormarić počevši napadati moje usne, dok sam ja automatski njegov struk obrglila svojin nogama. Počeo je spuštati svoju ruku niz moju stražnjicu te sam ga ugrizla za usnicu kada me udari po njoj.
"U ime Božje, može li proći jedan dan da se vi ne pokušavate pojebati?" odmakla sam lagano od Zayna te mu uputila tiho i ti si meni nedostajao te mu namignula, dok sam gledala u Rose koja koluta očima dok zatvara svoj ormarić.
"Htjela bi to reći i za tebe i Colina, ali mu ti ne dopuštaš" nasmijala sam se, pogledavši na Colina pa na nju kada su se pogledali nakon mojih riječi. Colin i Rose su zaljubljeni golupćici ali Rose je sramežljiva kad su u pitanju dečki, stoga ova njihova zaljubljenost će izblijediti a bit će joj žao.
"Znaš da je to istina, Rosie" nježno sam je nazvala imenom kojeg mrzi. Zapravo ta stvar nas je nekako i bližila. Jedina stvar koju čuješ mnogobrojno puta u danu, te podsjeća kolko zapravo mrziš ga.
Scarlet i ja smo ušli na sat gospodarske matematike, razdvojeći se od njih troje. Sjeli smo na svoja mjesta kad je Scarletin pogled odma pao na profesora matematike, koji je ušao odmah nakon nas.
Zvono se oglasilo odavno, visoka figura mladog profesora je nadgledala razred dok smo riješavali prve zadatke integracije kvadratnog trinoma; gdje ni zadatak nisam uspjela pravilno prepisat. Činilo mi se kao da se jedina ja dosađujem, jer je Scarlet cijelo vrijeme opet jezivo zurila u njega.
"Nemoj reći da se još pališ na njega?" dobila sam samo njezino zaljubljeno klimanje glavom.
Mislim, ne mogu poreći da mladi profesor, dobre građe u svojim kasnim dvadesetima izgleda kao tinejder sa svojom razbarušenom kosom koju je nemoguće ukrotiti, nije zgodan ali znam svoje granice i nikako ne želim se petljati s nekim starijim od sebe.
"Zar nemaš niti malo ukusa Delilah?" nasmijala sam se po tiho te vratila zadatku prije nego što bi dobila opomenu ili nešto. To je zadnje što mi treba za upis fakultet.
Nakon punih 45 minuta, sat je napokon završio i ja sam žudila da što prije izađemo da pojedem nešto jer tijekom sata dobila sam samo čudne poglede zbog mog kruljenja u želudcu, ali ne, Scarlet učenica koja je u depresiji tjedan dana kada dobije četvorku, trenutačno zavodi profesora Clarka govoreći da su joj iznimno potrebne repeticije. I sada mogu samo čekat i slušati pjesmice svog želudca.
"Pristao je na repeticije, nakon što sam ga uspjela uvjeriti da me ove godine matematika ne ide" pukla je kao iz topa kad smo se makli daleko od učionice i ljudi željni novih sočni tračeva. Oči su mi se raširile od šoka kad sam čula, dok se ona samo luđački smješkala "Da, čudno da baš ove godine nemaš pojma o predmetu kojeg si rasturala u ove protekle godine" probijale smo se kroz roj ostalih učenika koji su žurili svojim kućama. Silazili smo niz stepenice, dok sam ja tražila pogledom Damiana kojeg nigdje nije bilo. Gdje je taj dečko kad ga trebaš?
"Znaš da ga mogu optužiti za pedofiliju da se nešto i desi među vama, a tebe bi svi gledali drugačiji. Molim te Scarlet, ne radi ovo. Uostalom obrati pažnu na Colina, on pati za tobom" počela sam opet s tom temom u nadi da ću je odvućći od njezinih smješnih namjera. "I plus tomu, legalan je" nasmijem se svom humoru dok me ona smrtno strelja pogledom. Šutila je jer je znala da sam upravu. Svezala sam pojas dok sam čekala da Scarlet uđe u auto i izašle na ulicu, gdje se odmah upalilo crveno svjetlo. Nesrpljivo sam prstima tupkala o volanu svog Audia R8 i osluškivala ponovno gladne zvukove želudca jer je auto ispunjavala neugodna tišina.
"Zašto se toliko protiviš tome?" progovorila je nakon nekog vremana, dok sam se ja pokušavala fokusirat na cestu. "Naravno da se protivim tomu" podigla sam lagano glas "Misliš da bi tvoji roditelji voljeli ćuti da imaš aferu sa profesorom?" pogledala sam je sa ljutitim izrazom lica. Prijateljica sam ti i pokušavam te držati dalje od sranja" naglo sam zakočila kad sam svatila da je crveno i da sam upravo udarila u stražnje dio nečijeg auta. "Sranje, sranje, sranje" ponavljala sam kad sam vidjela da se vrata vozačeva otvaraju. Zeleno svijetlo se upalilo, brzlo sam prešla u drugu traku i tako izbjegla sukobe. Parkirala sam se na parkiralište Starbucksa, opustivši se zabacila sam se.
"Što se upravo dogodilo?" nasmijala sam se, pogledavši u nju kad sam vidjela da nije joj smiješno. "Scarlet, gledaj oprosti mi. Znaš da samo želim te upozoriti na moguće probleme, prijateljica si mi dovraga" pogledala me dok je i dalj zadržavala svoj pogled.
"Možda si i upravu" nesigurno kaže.
"Ja sam uvijek upravu" namignula sam joj, te smo se obje nasmijale izavši iz auta.
