Poglavlje jedan

255 34 37
                                    

"Podsjeti me još jednom zašto sam morala i ja da prisustvujem ovoj divnoj večeri." sarkastično sam postavila pitanje svom ocu, dok su se moj otac i maćeha koja se previše trudi zauzeti mjesto moje majke, krećali prema recepciji.

"Rezervacija na Leonile" čekala sam na očev odgovor iza njih dvoje, i Cordelie koja je samo stajala kao priljepak uz nju, gledajući u svoj odraz na ogromnom ogledalu koji se nalazi sa moje desne strane tražeći si zamjerku. Sve je na svom mjestu.

"Ne brini se, predivna si svakako" čula sam Cordeliin iritantni sarkastični glas, pokušavajući da izgleda kao kompliment da samo ja ovdje ispadnem ta koja stvara probleme.

"Znaš kako je tvoj otac upao u dugove kada je uložio sve u dionice koje su na kraju propale" Ursula je okrenila svoje lice puno botoksa prema meni, dok ju je moj otac držao oko struka prateći konobara. Znao je da je s njim samo radi novca, nadam se da je jer ga je smrt moje majke Esme promjenila. "Stoga se nalazimo sa jednom obitelji koja je veliku dužnik tvom ocu, te će zajedno raditi na projektu vrlo važnom za njihovu tvrtku" nastavila je, kad sam ja zakolutala očima.

Mrzim činjenicu da sam ovdje prisiljena doći da bi me otac samo pokazao nekim bogatim, vjerovatno i arogantnim debilima. Ne želim se svađati ni suprostavljati svom ocu, pogotovo ne kada će prije saslušati nju, nego svoju vlastitu kćer. Uostalom, poveli su Cordeliu, ja ionako sam samo njihov potrčko.

"Pitala sam oca, ne tebe uostalom kada znaš da smo švorc što još radiš ovdje, s nama?" odbrusila sam joj. Uistinu je ne podnosim, samo ga iskorištava i vrlo je bahata kada je samo u mom prisustvu, ali zato su oni sa njezinim kopiletom Cordeliom sretna obitelj kad mene nema. Jednom je rekla kako neće dopustiti da joj obično derište poput mene stane na kraj njihovoj sreći. Osjećam se da ne pripadam ovoj obitelji.

"Delilah, upozoravam te još jednom da paziš na ponašanje" grubo je odgovorio, kad sam ja samo pogledala na nju koja se zajedno sa Cordeliom samo zlobno smješila. "Ne želim nikakve nesuglasice između vas sada" rekao je dok su već prilazili svom rezerviranom stolu gdje je čekala ta obitelj, a ona samo klimne glavom nazavši ga nekim odvratnim ljubavnim nadimkom.

Skrivala sam se iza njih dok su se oni poslovno rukovali te dok je Ursulu i Cordeliu upoznavao sa njima, a svom muškom spolu za stolom je padao pogled na Ursulinu previše dekoltiranu haljinu. Sponzoruša.

"Ovo je Delilah" okrenio se, uhvativši me za ruku i lagano povukao dajući mi svog pogled da se pristojno ponašam. "Moja starija kćer" povukao me je naprijed uhvativši me rukom oko struka, dok sam ja izustila jedno tiho dobra večer, te detaljno proučavala čovjeka u svojim kasnim četrdesetima, njegovu ženu koja se činila kao jako draga gospođa te njihovog sina jedinca? Ne znam. Ali znam da je imao predivne plave oceanske oči, bez obzira što ja padam na dečke sa zelenim očima, na ovog bi sigurno obratila pažnju da nisam sa Damianom. Do vraga Delilah, ne misli tako.

Oduvijek sam prezirala svoje ime, jer to zapravo nije moje ime. Naime, moj otac me je jedno vrijeme krivio za majčinu smrt, jer je preminula pri mom porodu. Ne krivim ga, jer se i ja jednim dijelom osjećam kriva. Da mene nije bilo, sada mu nebi druga žena pružala noćne dodire i zvala ga suprugom. Krivim se za svoje postojanje. No onda je shvatio da nas je mogao izgubiti obje, i bila sam imala sretno djetinjstvo, dok se on nije vjenčao sa Ursulom.
Joy, tako sam se trebala zvati.Joy kao sreća, veselje. Njezina mala Joy, njezina sreća. No, odmah nakon smrti u mom rodnom listu je pisalo Delilah Abigail Leonile. Otac mi je promjenio ime. I od kada sam saznala za to, na oca više ne gledam istim očima kako sam prije običavala.

Sjeli smo za stol, konobar koji nam je doveo do stola odmah je uzeo svoje narudbe. Sjedila sam prekriženih nogu, pokušavajući večeras biti što ljubaznija. Koliko god, ne volim ovakva događanja znam koliko ovaj posao znači mom ocu. Nakon što su svi upali u duboke razgovore, ostao je samo pogled njihovog sina na meni, odmjeravao me i bilo mi je pomalo neugodno, no opet se činilo da se dosađivao kao i ja i da samo želi da ode odavde, što prije je moguće. Smućio mi se njihov razgovor koji je uskoro sa posla prešao na Cordeliu koju su nonšalantno počeli hvaliti.

delilahTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang