TAMARA POV
Doručak se odavno ohladio zajedno sa kafom, ali nije mi ni važno. Dok stojim i zurim u svoje putne torbe u glavi mi se roje mnoga pitanja i bijes odjednom postaje budan i preplavljuje me, tjerajući iz mene svo zadovoljstvo koje sam do malo prije osjećala. Kako su one dospjele ovdje i koji vrag sve ovo znači? Nemam pojma kako ih nisam vidjela ranije i mislim da je doslovno mislio kad je rekao cijelo vrijeme. Nismo se tako dogovorili.
,, Hej, malena. Šta ti je sad od jednom''okrenem se prema njemu da mu rukom pokažem na svoje stvari i on na trenutak obori pogled. Mislim da mu je u momentu postalo neprijatno.
,, Šta moje stvari rade ovdje'' pitam ga najsmirenije što mogu i molim Boga da ima razumno objašnjenje. Prilazi mi i obavije ruke oko mene, privije me na svoje grudi i duboko udahne miris moje kose.
,, Rekla si da hoćeš da odeš. Uspaničio sam se i sinoć kad sam te smjestio pozvao sam radnicu da ti pokupi sve i donese do mene. Nisam želeo da odeš'' zbunjenija nego što sam bila, duboko zapletena u mrežu iz koje ne znam izaći bez posledica klonem u njegovim rukama.
,,Andrej, znaš da sve ovo nema smisla i da se poznajemo svega nekoliko dana. Ovo nije dobro ni za mene ni za tebe. Čovječe ne znam ni koliko godina imaš. Znam samo da si slobodan i nevjerovatno lijep'' glas mi postaje skoro očajan i mislim da će svake sekunde da pukne. Ne smijem ni da pomislim kako ću se osjećati kad ovaj odmor završi i kad se vratim kući.
,,Daću ti sve odgovore, već sam ti rekao da ćemo da razgovaramo još prve noći, ali ti si pobjegla. Uvijek možeš da me pitaš sve što te zanima'' nekako imam osjećaj da bi razgovor trajao satima. Koliko ima godina i čim se bavi za početak bi mi bilo dovoljno. Dok mi je ovako blizu, zapravo i zaboravim na sve osim onog osjećaja koji me obuzima i vatre u kojoj gorimo.
,,Koliko imaš godina'' pitam ga dok me njegove oči gledaju sa zanimanjem.
,, Trideset'' samo je tri godine stariji od mene. Nagne se prema meni i poljubi mi vrat, tako nježno da sam zaboravila i kako se zovem i ljutnju koja je tinjala u meni. Ovo je tako moćno.
,,Andrej, razgovaramo'' pokušavam da ga vratim u razgovor ali nema svrhe, on ne odustaje a ja se tako lako predajem i padam u njegov snažni zagrljaj koji me vodi negdje gdje postojimo samo nas dvoje.
,,Možemo li da razgovaramo kasnije'' o Bože. Dahćem i privijam se uz njega kao poslednja bludnica.
,, Andrej...'' podiže jednu nogu oko struka i ja nagonski podignem drugu tako da sm obavijena oko njega. Ljubimo se kao da nam je to poslednje u životu. Ali kucanje na vratima nas oboje vrati iz stanja opčinjenosti i zbunjeno ga pogledam.
,,Očekuješ nekoga'' na trenutak se ukoči, ali i opusti isto tako brzo.
,,Nije baš da očekujem, ali mislim da znam ko je. Spremi se da te upoznam s mojim ocem'' cmokne me i ostavi zapanjeno da gledam za njim. Da li sam spremna na ovo? Ne nisam.
Desetak minuta kasnije ulazim u prostoriju gdje su njih dvojica sjedeli i ugodno pričali. Obojica su ustala i pogledala me, Andrej s velikim osmjehom obožavanja, dok je stariji gospodin, odnosno Tihomir Kovačević, imao ispitivački pogled i veoma iskren osmjeh. Previše sam iznenađena saznanjem koje me pogodilo kao grom. Previše sam bila okupirana njime da bi se pošteno raspitala o svemu. Ovo nisam mogla ni da zamislim. Krešem se sa sinom od vlasnika hotela. Čovjek će sigurno da pomisli da sam sponzoruša. Odjednom mi je postalo veoma neprijatno, ali nema nazad. Šta je tu je.
,,Zdravo mlada damo. Ja sam Tihomir Kovačević'' blago mi stisne ruku i nasmješi se. Prosijed je i vidi se da ima lijepih godina, ali i dalje šarmantan i veoma dobro izgleda u poslovnom odijelu. Andrej je očito povukao neke njegove karakteristike.
